Društvene mreže bruje o očaju koji hara Slavonijom, Baranjom i Srijemom, a utjelovljuje je nemušto složen proglas koji je, naprosto sramotan.
Piše: ZDENKO SAMARŽIJA (Ljudski.ba)
Ključni pojmovi plačljivog teksta su „inat“ i „pomoć“. No, svakoga će od nas Svevišnji pitati „Što si poduzeo da živiš kvalitetnije?“, a imaginarni Slavonac će odgovoriti „Inatio sam se i čekao pomoć“. Teško da postoji promašeniji život. Paradigmu „inata“ stvorio je Agitprop Branimira Glavaša po uzoru na Thompsonove karikaturalne pjesmuljke koje veličaju hajdučiju i zbog kojih smo samo 10 a ne 20 godina u Europskoj Uniji, što ne smijemo zaboraviti. Deset godina ranije bi u Hrvatsku došli europski istražitelji čija je efikasnost, naprosto, zapanjujuća – samo je Državna bezbednost za vrijeme Aleksandra Rankovića bila brža i učinkovitija i „locirala, uhitila i transferirala“ narodne neprijatelje na otoke Rapskog arhipelaga.
Svake zime snijeg iznenadi slavonske zimske službe, svaka jača kiša poplavi nogometno igralište u Čačincima – pa zbog toga podignuše Čačinčani dječji vrtić u rupčagi u kojoj je igralište – i svakoga ljeta Slavoniju peku nezapamćene vrućine. I dogodi se poneka oluja. Orkan, pijavica pa i tornado. U neko arhajsko vrjeme pogodilo je Češku i Njemačku „nezapamćeno nevrijeme“, no nisu prošla ni tri dana i sve je popravljeno. SVE.
Piše trudbenik da je preko (slavonskih) sela "... prešao (je) uragan 4 kategorije sa vjetrovima preko 180 km na sat a na udare preko 200 km/h (... ovdje se nalaze plačljive optužbe medija da izvještavaju samo o zlu u Zagrebu i opaski se ne može puno prigovoriti, no iz nje propiruje [Srbi imaju sjajan pojam, provejava] vjetar Branimira Glavaša i sličnih mu secesionista). Naša vlast u Vinkovcima nakon ove katastrofe slavi dan grada (na blagdan Sv. Ilije, op. Z. S.), peku ćevape, prave koncert i prave svečani doček za premijera u odijelima i kravatama potpuno bez ikakve empatije prema ovom jadnom narodu." Ovo “potpuno bez ikakve empatije…” sam ostavio kao trajan potpis slavonskog stilističkog umijeća premda sam ga trebao prikriti.
Dosljedno tome, Slavonci će se inatiti i boriti do posljednjeg da plaću sa svim dodacima dobiju zaposlenici Civilne zaštite svih 5 slavonskih županija koji danima nisu napravili ništa. Borit će se da se osuvremeni oprema i da svi službenici prođu (besplatnu) edukaciju. Da na radnom mjestu nitko ne dira Damira Turka, koji je iz Petrinje protjerao navijače i građane koji su došli pomoći unesrećenoj Baniji jer su „smetali, glavinjali, pili i tukli se“ jer je solidarnost paradigma od koje zazire ova vlast.
A samo zamislimo da je umjesto orkanskog vjetra sela Šokadije poharala dobro organizirana teroristička organizacija i da tisućama unesrećenih nisu pomogli djelatnici hitne pomoći i županijskih bolnica. Slavonci bi se inatili i borili i za njihove plaće. A najtupaviji od svih tupavih prijedloga je poziv na vojnu intervenciju: šaljimo hrvatske vojnike na krovove. Kao da su VKV krovopokrivači.
Slavonci su klonuli duhom. Iscrpljeni i pauperizirani. Sela su pusta. Nedostaje električara, dimnjačara, krovopokrivača i ostalih majstora. Slavonci su, parafrazirajmo filozofa Marka Vučetića, zaboravili da je predatore nemoguće pripitomiti te da su reforma i alternativa ženskoga roda.
(Kolumnist portala Ljudski.ba, Zdenko Samaržija, ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)
