Narodna skupština RS-a je u ponedjeljak navečer usvojila set zakona o povećanju plate u javnom sektoru kojim se između ostalog povećava plata policajcima u ovom entitetu za 30 posto, o tome piše i Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.

Policajci sa srednjom stručnom spremom imati platu veću od 2.400 KM, a oni sa višom stručnom spremom preko 2.700 KM. Također, najveća plata koja je do sada iznosila 3.636 KM, od aprila će iznositi 5.165 KM.

Sve bi se moglo svesti u jednu rečenicu; “Palanka je naša sudbina! “
Vlastodršci povećanjem plata kupuju lojalnost policajaca kako lica sa potjernice i crne liste
ne bi bila lišena slobode! A da ironija bude veća umjesto da štite red i pravnu državu ta policija bi trebala, izgleda, sa većom platom da čuva upravo odmetnike pretvarajuću se u njihovu privatnu gardu! I to sve iz budžeta koja pune poreski obveznici!

Da je to zaista tako svjedoči posljednja nebulozna izjava Nenada Stevandića kako SIPA može da deluje protiv kriminalaca, ali ne i protiv lidera RS!

Dakle prema Stevandiću primjenu tog zakona ne mogu zloupotrebljavati kriminalci, zbog čega je MUP RS asistirao SIPi u akciji protiv lica koje je pralo novac. Pa zar Stevandić i Dodik nisu na pedijastalu kriminala i korupcije? “Naj”kriminalci među njihovim “ suborcima kriminalcima”? Crveni kombi, Kotor Varoš? Vila na Dedinju , kredit kod Pavlovića banke, afere freska i kila zlata?Ništa od “ solidarnosti” sa uhapšenim kriminalcima?

Ovo je najsviježiji primjer prepoznatljivog duha palanke u kojoj Nenad Stevandić nas uči da igramo samo po njegovim sopstvenim pravilima. On svoju poziciju, bila ona dobra ili loša, uvijek pretvara u apsolutnu prednost kreirajući jedinstven politički vašar. U tom vašaru svaki palanački čovjek je ponižen i neslobodan lišen vlastite odgovornosti čiju lojalnost kupiš povećavanjem plate!

U tom palanačkom duhu Banjaluka danas sve više liči Medellinu, gradu u Kolumbiji iz vremena Pabla Eskobara. Stevandić i Dodik imaju svoj kartel gdje je veza politike i kriminala vidljiva na svakom koraku. Najsviježiji primjer te veze je posljednje ubistvo u restoranu "Stara Ada" u Banjaluci prijev2 mjeseca gdje se desio obračun kriminalnih grupa povezanih sa današnjim režimom.

Paradoksalna je činjenica koliko palanalačka politika pomenutog kartela ubija dušu nekad otvorenog grada i širi strah kod običnog građana čineći ga zarobljenikom tog duha!

U svakom modernom društvu stepen blagostanja svakog građana se mjeri prvenstveno stepenom razvoja socijal-zdravstvene zaštite i životnim standardom!

Stevandić ga u skladu sa svojim duhom palanke mjeri u stotinama miliona zaduživanja i jačanja policijsko- bezbjedonosnog sistema gdje ,kog li paradoksa, kriminal i korupcija danas cvijetaju!

A da je palanka naša sudbina svjedoči i Stevandićeva prijetnja opoziciji u NS RSa: “Ma pobiću ih sve, majke mi!” Upravo je ona kompatibilna sa filozofijom bijede i ubijanja nesrpskog stanovništva u Banjaluci i Kotor Varoši iz 90-ih!

Kao što osporava svoje zločine iz 90- ih nad nesrpskim stanovništvom Banjaluke i Kotor Varoši, Stevandić se pred opozicijom brani palanačkim lažima kako je htio da ih “ pobije u mišljenju”, piše Osmančević.