Milorad Dodik i dalje pokušava da se nametne kao sagovornik o rješavanju krize koju je proizveo u BiH. Ponovo se pojavljuju analize u kojima se razgovori sa Dodikom smatraju neophodnim, podbočene napisima kako je Dodiku popularnost narasla do neslućenih granica.

Prihvatanje Dodika za sagovornika, značilo bi prihvatanje razgovora o njegovoj vrlo nezavidnoj poziciji, koja je omeđena nepravosnažnom presudom, jednomjesečnim pritvorom zbog neodazivanja na pozive Tužilaštva BiH, istragom o pranju novca (Vila na Dedinju) i činjenicom da u Banjaluku na razgovore sa Dodikom, Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem niko ne dolazi.

Ujedno bi to značilo i prihvatanje činjenice da njegove stranačke falange mogu nesmetano provoditi teror nad svakim ko, po Dodiku, ne poštuje antiustavne zakone, premda ih on lično ne poštuje.

Dalje, to bi značilo nuliranje SIPA, Suda i Tužilaštva BiH i niko više te institucije ne bi mogao osoviti na noge, upozorava novinar Slobodan Vasković.

-Najvažnije od svega, to bi značilo stavljanje u istu ravan države i entita, od kojeg se BiH nikada ne bi oporavila. A ni EU, dok bi OHR mogao odmah da zaključa vrata i baci ključ.

Možda je jednostavnije da Dodikovi analitičari predlože “Lex specijalis” prema kojem je Dodik iznad svakog zakona i tako završiti priču, ali ni to ne ide, jer bi mnogi drugi zahtijevali da se nađu pored Dodika u takvom zakonu.

Od “Lexa” nema ništa.

Začuđuje me da niko nije primijetio da Dodik nije ponudio Rusiji “minerale u vrijednosti od 100 milijardi dolara”, iako ga Rusija štiti već duže od deceniju.

Dodik je minerale ponudio SAD-u, njenom predsjedniku Donaldu Trumpu. Nisam siguran da su u Rusiji baš sretni zbog takvog javnog potcjenjivanja njihove podrške Dodiku. 

Izvjesno bi i njima, kao i Kini, odlično došli minerali vrijedni 100 milijardi dolara, ali Dodik ih se nije ni sjetio; Nije rekao: Ako ti, Donalde, ne prihvatiš moju ponudu, onda ću sve dati Putinu i Xi-ju.

Dodik nudi “minerale”, iako nisu njegovi, a njihovu vrijednost niko još nije procijenio. Međutim, kada se objektivno sagleda Dodikova snaga dođe se do vrlo poražavajućih činjenica po njega.

Dodik nema podršku naroda, što je pokazalo okupljanje pred Skupštinom tokom donošenja zakona, odnosno izricanja prvostepene presude pred Sudom BiH.

Sva njegova snaga u BiH u ovom trenutku je sto specijalaca MUP RS i tri delegata u Domu naroda BiH; Sa prvima prijeti prolivanjem krvi; Sa drugima prijeti opstrukcijom izbora novog Savjeta ministara BiH.

Prijetnja prolivanjem krvi jeste opasna, a niko je nije tretirao kao krivično djelo, što ona jeste. Valjda će se neko sjetiti. Opstrukcija eventualnog izbora novog Savjeta ministara BiH je ništa drugo do odbranaški, kukavički potez poraženog političara koji se može prevazići.

Dodik ne može ucjenjivati prolivanjem krvi (ako se krene u njegovo privođenje) i sa tri delegata dovijeka. Za sve postoji granica strpljivosti pa i za te poslove.

Dodikov “nestanak” jasan je znak da tamo gdje je “stigao” (kako je objavio, ne precizirajući gdje) nije siguran da li će “poljubiti vrata” ili će naći sagovornika. 

Iz Izraela je brzo deportovan; Iz “stigao sam” još ne stiže “susrešću se”. 

U cijeloj ovoj situaciji samo je Dodik taj kojem se manevarski prostor za djelovanje mjeri mikronima; Svako onaj ko bi ušao u pregovore sa njim završio bi političku karijeru brzinom svjetlosti, poručuje Vasković.