Vaše priče

U političkoj areni Balkana malo je fenomena koji se mogu mjeriti sa sposobnošću opstanka Milorada Dodika.

Moja očekivanja od eventualne pobjede studentske liste u Srbiji nisu zasnovana na političkoj naivnosti niti na uvjerenju da će sama promjena vlasti automatski donijeti demokratizaciju društva. Ona proizlaze iz moje nade da bi takav politički preokret mogao otvoriti prostor za suštinsku promjenu odnosa prema vladavini prava, institucionalnoj odgovornosti, regionalnoj saradnji i, posebno, prema suverenitetu Bosne i Hercegovine.

Pitanje da li će Beograd nakon promjene vlasti i izbornog uspjeha studenata zaista povesti politiku dobrosusjedskih odnosa ostaje pod velikim znakom pitanja

Ono što je politička javnost godinama naslućivala, a hroničari stvarnosti prepoznavali iza kulisa, konačno je dobilo svoj zvanični epilog.

Bilo je to zaista davno, u ljeto koje je mirisalo na bezbrižnost i djetinjstvo. Godina je bila 1962, a ja sam pohađao šesti razred osnovne škole. Nastava je bila poslijepodnevna, u Arapuši, selu udaljenom dvanaest kilometara od Bosanske Krupe.

Aleksandar Vučić nije politički poražen – on je politički ponižen!

Zašto na Balkanu zakoni važe za „zečeve“, a ne i za vukove?

Za mene je zagonetka za sva vremena: kako je moguće da čovjek koji trenutno nije ni predsjednik entiteta ni premijer, već samo lider jedne stranke, javno prijeti sopstvenom narodu?

Dugogodišnja vladavina Milorada Dodika ostaće upamćena kao period u kojem su manipulacija, lažna obećanja i jeftini patriotizam postali glavno oružje za opstanak na vlasti.

Dva najvažnija pitanja pred nastupajuće izbore u Srbiji su: Koliko zaista mogu „Studenti“ i da li ta šarolika političko-intelektualna grupacija zaista može pobijediti dobro uhodani i novcem podmazani režim hibridne demokratije Aleksandra Vučića?