Ovi izbori su pokazali da nekada i manje može biti više! Evo, uzmimo primjer izbora za Predsjedništvo BiH, gdje je Denis Bećirović dobio čak stotinjak hiljada glasova manje(!?) u odnosu na prije četiri godine, ali će i dalje u tom najvišem državnom tijelu - predstavljati Bošnjake!
Kao čovjek koji stvari posmatra realno i kroz prizmu nauke, kažem Vam da nikakav ruski tim nije napravio niti stavio na raspolaganje nikakav magični 'lijek protiv raka'.
U političkoj teoriji parlamentarna većina je temelj vlasti. U praksi Republike Srpske, ta većina je samo paravan za vladavinu jednog čovjeka.
Čovjek koji u uređenom svijetu nigdje ne bi mogao ni ulice da čisti, danas se u Republici Srpskoj ponaša kao car.
Kroz svoj mandat u Predsjedništvu BiH, Denis Bećirović, (SDP BiH) se provukao poput „šumskog ježa“. Polako, ali sigurno, te uz neznatno lagano šuškanje opalog žutog lišća.
Postoji jedna posebna vrsta „hrabrosti“ koja se u našim društvima pojavljuje tek onda kada čovjek više nema šta izgubiti. To je hrabrost nakon penzionisanja – kada nema uniforme, nema službene funkcije, nema odgovornosti prema instituciji i nema potrebe da se polaže račun onima koji su čovjeku godinama isplaćivali platu.
Da se kojim slučajem bira „najveće iznenađenje“ ovog izbornog ciklusa u BiH onda bi ta „nagrada“ navjerovatnije otišla u ruke - Zdenka Lučića!
Povodom brojnih tekstova u bosanskohercegovačkim medijima nakon izbora u Švedskoj, u kojima se izbor nekoliko političara porijeklom iz Bosne i Hercegovine predstavlja kao uspjeh „troje Bošnjaka u novom sazivu švedskog parlamenta“, želimo ukazati na jedan važan princip koji ne bi smio biti zanemaren: svaki pojedinac ima pravo sam odrediti vlastiti identitet.
Ono što je, Darijana Filipović, za HDZ BiH i Dragana Čovića – to je (još uvijek) mlađahni Semir Efendić za Stranku za BiH i „Osnivača“ mu!
Slaven Kovačević (DF) ili nešto kao „rezervni Komšić“, vjerojatno je jedini kandidat - i to za najvišu funkciju u državi – onu predsjedničku, koji ne mora raditi nikakvu kampanju!?
