Studentski protest u Novom Sadu pod nazivom „Šta znači pobjeda?“, na kojem su studenti iz Srbije predstavili osnovne tačke svog izbornog programa – lustraciju i Zakon o porijeklu imovine – otvorio je pitanja koja odavno prelaze granice Srbije.
Izjave Ante Prkačina predstavljaju opasnu mješavinu političke neodgovornosti, historijskog revizionizma i ratnohuškačke retorike, koja u današnjem kontekstu Bosne i Hercegovine ne služi ničemu osim podgrijavanju straha i etničkih tenzija.
Dragan Bursać u svom intervju od 9 januara 2026 na Hayatu napisa kako “je Republika Srpska stvorena da nestane!”Svoj stav Bursać zasniva na činjenici da “Republika Srpska nije nastala kao rezultat historijske nužnosti, demokratske volje ili ikakvog racionalnog političkog procesa.
Dvadeset centimetara snijega i potpuni komunikacijski kolaps vlasti u Sarajevu: Umjesto dijaloga i odgovora, krizna komunikacija svedena je na niz objava vlasti upućenih građanima, dok su kritike dočekivane „na nož“
Obilježavanje 9. januara u entitetu Republika Srpska predstavlja kontinuirano i svjesno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine, potvrđeno kroz više odluka Ustavnog suda BiH. Pravno gledano, tu više ne postoji nijedna otvorena dilema. Postoji samo pitanje odgovornosti – i pitanje zašto je ta odgovornost godinama suspendovana.
Izjava vršiteljice dužnosti predsjednice Republike Srpske Ane Trišić-Babić, u kojoj neustavni 9. januar poredi s jevrejskim praznicima Hanukom i Pashom, predstavlja još jedan primjer opasne političke retorike u kojoj se historija, identitet i kolektivna trauma svjesno miješaju kako bi se opravdalo kršenje Ustava Bosne i Hercegovine.
Vanjska politika bez principa: zašto je saopćenje MVP BiH o Venecueli politički licemjerno?
Novogodišnja želja Bosni i Hercegovini za 2026. (sa sarkazmom, jer bez njega više ne ide).
Aleksandar Vučić nije anomalija balkanske politike – on je njezin logičan proizvod. On je personifikacija kontinuiteta ideologije koja je devedesetih godina razorila gradove, uništila živote i normalizirala mržnju kao političko sredstvo. Njegova današnja uloga „stabilnog lidera“ nije prekid s tom politikom, nego njezina prilagodba novim okolnostima.
Svaki novi javni istup Željane Zovko služi kao podsjetnik da politička samouvjerenost ne mora nužno imati ikakvo uporište u činjenicama, pravu ili evropskim vrijednostima na koje se rado poziva. Njen posljednji intervju za RTV „Herceg-Bosne“ nije izuzetak – naprotiv, on je kondenzat jedne duboko antievropske ideologije upakovane u jezik navodne brige za Bosnu i Hercegovinu.
