Calculacio je latinska riječ i ima značenje zbrajanja kamenčića. Mi smo je usvojili u svakodnevnoj upotrebi.

Piše: IZUDIN KEŠETOVIĆ (Ljudski.ba)

Starije generacija studenata  ekonomije su morali dobro naučiti sve o kalkulacijama. U primjeni isto tako. Ništa bez kalkulacije. Morali su se zbrajati prihodi i rashodi. Bez te računice nije se mogla odrediti cijena. Danas je to postalo nešto drugo.

Više bi se mogle primjeniti razne " krivulje" cijena kroz simuliranje  tržišnih stanja. Najviše monopola. Najbolji primjer su cijene električne energije, plina, drva ili uglja, vode,  odvoza smeća, javog prevoza, telefonije.  To se u računovodstvu domaćinstva zovu troškovi režije. Mnogim domaćinstva to je veliki izdatak.

Danas kada troškovi domaćinstva visoko rastu pitanje troškova režije postaje socijalno umjesto da je ekonomsko pitanje. Zašto? Zato što se niko ne upušta u obim i kvalitet usluga. Usluge pretežno obavlja javni sektor privrede. Isti je postao socijalni umjesto ekonomski. U istom su našli mnogi neradnici po raznim osnovama. U stvari predstavljaju plijen izbornih utrka. Suma sumarum, kad se sve zbroji, onda imamo gubitke od nekoliko milijardi KM. Da bi se održao sistem svi se hvataju subvencija i dotacija. Nigdje kalkulacije.

Za električnu energiju su izmislili da je najjeftinija. U stvari u BiH kao i R Srbiji se plaća najveća cijena struje jer su plate i penzije u prosjeku 1/5 ( jedna petina) penzija i plata u R Njemačkoj.  I tako redom. Od vode do javnog prevoza. Na primjeru električne energije je najgore. Građani plaćaju hiljade onih koji godinama primaju platu a ništa ne rade. Najnoviji primjer je izbor nove  uprave i upravnih odbora u "EP BiH" i EP " Herceg Bosna" po stranačkom principu. Niko ne pita za stotine i milijarde KM gubitaka. Nigdje struke i kompetencija. 

Sve je isto u vodovodima, čistoćama, operaterima, javnim servisima. Rješenja su logična. Umjesto visokih plata radnicima, otkazi neradnicima. Usluge nikakve. Cijene i porezi  visoki. Nigdje kalkulacije. Sve revizije pokazuju javašluk u poslovanju. Građanima se plasira priča o nužnosti povećanja cijene struje od onih koji su se na njen račun obogatili.

Oni nam se " smiju u brk" dok im plaćamo cijenu kilivata iz obnovljivih izvora. Njima milioni, narodu kontejner. Tako je i sa vodom. I tako redom.

Nigdje kalkulacije. Nigdje valjane revizije tokova novca. Kalkulacija se "pumpa" umjesto  da postane "odušak" cijena.  Narod bi rekao: "Noga lička a cipela bečka". U prevodu znači : "Cijene njemačke a plata bosanska". Naravno, bez kalkulacija i fiskalnih računa sa namještenim tenderima i zapošljanju po famelijarnoj i stranačkoj liniji. Narode upalite u glavi crveni signal. Pljačkaju nas.