U akademskoj zajednici sam od 1979.godine , kada sam izabran za asistenta pripravnika na Univerzitetu u Tuzli. Aktivno sam radio kao asistent , docent, vanredni i redovni profesor sve do kraja kalendarske 2017. godine ; kada sam sa 64 godine života i 40 godina radnog staža otišao u penziju u trajnom zvanju redovnog profesora.
Piše: profesor IZUDIN KEŠETOVIĆ. (za Ljudski.ba)
Od tada nisam više aktivan u nastavi i pored toga što sam imao uslove za izbor u zvanje profesora emeritusa jer sam smatrao da sam časno "odslužio" . U cijelom tom periodu svega se dešavalo. Ono što nisam nikada doživio je nacionalizam u akademskoj zajednici.
Ovo tvrdim povodom posljednjeg dešavanja sa dvije " studentice" Univerziteta u Sarajevu. Sve me upućuje na zaključak da se ne radi o " studenticama".
Ovo je vezano za ono što je izvan akademske zajednice. S toga cijela priča nema veze sa akademskom zajednicom. Profesora i studenata ima sa raznim ubjeđenjima i ponašanjima. Svega sam se nagledao, ali nacionalizma rijetko.
Najbolji primjer je slučaj profesora dr Miodraga Zeca 80 - tih godina prošlog vijeka. Slično se dogodilo prof.dr Salihu Bureku koji je odrobijao osam ( 8) godina. Sve su to bili montirani procesi da bi se iz akadenske zajednice udaljili napredni ljudi.
Jedan od njih je bio prof.dr Mehmed Dedić o čijem policijskom proganjanju znam i mogu svjedočiti. Sa studentima se to nije dešavalo. Bar ja nisam imao priliku to doživjeti
Nacionalizam je ostao stran akademskoj zajedici , osim ako se isti nije stavljao u funkciju politike. Ovaj posljednji slučaj je očito " isfabrikovan" u Beogradu . U to sam siguran iz više razloga.
Prvi i osnovni razlog je Sarajevo i BiH. Nije slučajno da se u ovu priču uključuju zvaničnici iz Istočnog Sarajeva. O njihovim lažima je nepotrebno govoriti. Radi se o sijanju mržnje među građanima BiH. To sve pokazuje nešto drugo što je vidljivo na protestima diljem Repubkike Srbije. .
Sve ukazuje da je u pitanju režim koji uporno 50 godina pokušava zavaditi građane BiH, a državu BiH pokazati kao neodrživom. Toj i takvoj politici se bliži kraj. Zato ova priča o negiranju genocida i ratnih zločina nije ništa novo.
Radi se samo o igri obavještajnih i bezbjednosnih službi koje uvijek rade "ono" da bi opravdali svoje postojanje. Slično rade i političari da bi se održali na vlasti.
Narod je imun od nacionalizma u BiH. Vrijeme će to pokazati . Tako je diljem naše lijepe države BiH: Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Zenica, Mostar, Brčko, Tuzla. U svim nabrojanim gradovima imam na desetine i stotine studenata sa kojim se ponosim. Svi su bili i ostali časni i pošteni ljudi kojima je primarni cilj bilo znanje. Znanje je brana svakom primitivizmu.
Nacionalizmu nije mjesto u akadenskoj zajednici.
