Iako je ljubav između pripadnika različitih vjera u BiH dobrim dijelom tabu tema, ljubav ipak pokazuje da ne poznaje granice. Posljednjih godina broj mješovitih brakova u BiH se kreće između tri i pet posto dok je u bivšoj Jugoslaviji takvih brakova bilo 13 posto. Najviše u BiH.

Ne znam da li je prokletstvo, ili blagodat, biti dijete iz mješovitog braka. Nisam načisto da li je naša prednost, ili mana, to što nismo ničiji, nego samo svoji. I život ti, htio ne htio, prođe u pitanju ko su naši? Ko njihovi? Čiji su, u stvari, ničiji? Nekako smo mi "polutani" doživljavali, i imali predstavu, da smo svi naši. Pa su nam neki "dobri ljudi" srušili snješka. Eto, zato nam je sada svima mnogo bolje, svi smo svačiji a nismo ničiji! Svojevremeno je rekao poznati bosanskohercegovački glumac Branko Đurić koji je nakon rata izabrao život u Sloveniji.

Mnogi se slažu da je mješoviti brak za hrabre, za ljude koji su spremni nositi se sa osudom najbližih. Ipak, ankete u većim gradovima BiH daju nadu da dolaze vremena u kojima se gledati samo ko je kakav čovjek.

Da je to u društvenom kontekstu koji živimo ipak složeno pokazao je nedavni slučaj dječaka koji je gazio po muslimanskom mezaru s porukom „gazi balije“. Ispostavilo se da je iz miješanog braka. Društvo često od toga pravi traumu što takvu djecu pretvara u žrtve. Vjerovali, ili ne, zabilježen je slučaj da dijete mrzi majku jer ne pripada većinskom narodu u dijelu BiH gdje su nastanjeni.

Srećom još uvijek je riječ o malom procentu, na koje više utiče sredina nego roditelji. Rat je učinio svoje, a to je najbolje opisao Đuro.-Ja sam iz miješanog braka. Majka mi je muslimanka, a otac je bio Srbin. Našao sam se nekako između. Ne dijelim ljude na Srbe ili muslimane. Moj djed je umro dva mjeseca nakon sto je počeo rat, ali mi je tokom opsade Sarajeva postavio najteže pitanje. Pitao me je: ''Ko su oni ljudi koji nas granatiraju ? Rekao sam da ne znam, da su to negativci. A on mi je odgovorio da je čuo kako su to Srbi, jer je i sam bio Srbin. Rekao sam da je u pravu i onda mi je postavio to pitanje: ''A ko su naši ? Rekao sam da ne znam. Možda u tom ratu nije bilo naših. Možda smo svi naši i ničiji, pojasnio je Đuro.

Nisu svi koji ljubav stavljaju ispred zastava otišli iz BiH da bi bili mirniji. Priča Radomirke i Hariza iz Srebrenice je otvorila jedno novo poglavlje u odnosima među ljudima u BiH. Osam godina je iza njih, nije uvijek bilo lako, ali su pokazali da ljubav može biti lijek za traume koje nas razdvajaju u BiH. Imaju dvoje djece i uče ih da budu ljudi.

- Mi slavimo i jedne i druge praznike, djeca nam tako odrastaju da poznaju i jedno i drugo. Praznike koje praznuje  suprug  provodimo  sa njegovima, praznike koje proslavlja moja porodica provodimo sa mojom užom i širom familijom. Djeca jedan dio godine provode u Srebrenici, jedan dio kod mojih, u Tesliću. Žive normalan dječiji život. Postoji ta neka doza nesigurnosti i one zebnje kako će sutra, kada budu rasli, kako će okolina reagovati.  Naša djeca su odgojena tako da nemaju predrasuda, ali…Postoji strah…Teško bi mi bilo kada bi mi došla djeca i rekla da neko neće da se igra sa njima zato što su iz miješanog braka”, kaže Rada Alić.

Većina još uvijek nema hrabrost njih dvoje. Deklarativno mješoviti brak podržava puno više ljudi nego što ih je spremno konkretno načiniti taj korak. Najveći procenat onih koji nemaju ništa protiv toga je među Bošnjacima, zatim Hrvatima, a preko 50 posto Srba se ne bi odlučilo na taj korak.

U Jajcu je dugo egzistirala praksa dvije škole pod jednim krovom. Bio je to odraz prije svega želje hrvatske politike čija ministrica obrazovanja je čak i dala skandaloznu izjavu da ne treba miješati kruške i jabuke. Segregacija u školi dala je rezultata, u Jajcu koji je izrazito multietnična sredina mješoviti brakovi su rijetkost.

- Nemam ništa protiv druge nacionalnosti, ali bih, ipak, voljela biti s nekim ko je katolik. Jednostavnije je i roditelji bi to više podržali, izjavila je Ivana iz Jajca.
Ajla i Luka Brnjak mladi su bračni par, koji su se zaljubili tokom srednjoškolskog obrazovanja 2015. godine. Ajla ističe kako je tada prošla težak period za koji je vjerovala da nema izlaza.

- Na početku smo našu vezu krili, a kasnije smo se suočili sa brojnim izazovima. Nailazili smo na osude najbližih članova porodice gdje su se protivili našem odnosu. Neki od njih nisu ni pokušali dati priliku ni meni, ni mom mužu da se međusobno upoznamo i damo priliku jedni drugima, kaže Ajla.ršnjaci su ih, kako navodi podržavali, ali nerazumijevanje su trpjeli od svojih najbližih. Ipak, to ih nije obeshrabrilo.

- Htjeli smo svima pokazati da ‘miješani brakovi’ u ovom poslijeratnom dobu mogu opstati. Najveća podrška, lično, meni je bila moja mama koja me je uvijek dobro usmjeravala. Vremenom je i druga strana prihvatila, te smo svoju vezu krunisali brakom i predivnom kćerkom, navodi Ajla. 

Prije rata bilo je drugačije. Mnogi misle da je odgoj bio drugačiji i da je bilo više međusobnog poštovanja. Ipak mladi ljudi danas sve više razbijaju predrasude. Tome pomaže činjenica da je mladima svijet na dlanu, a tamo je puno više nacija i kultura nego u BiH. Sve je teže objasniti zašto osobu iz Berlina prvo doživljavamo Nijemcem ili Njemicom, umjesto da je identifikujemo po religijskoj pripadnosti.Zato priča o bosanskohercegovačkom identitetu nije nerealna, jer važnije od toga je li neko Srbin, Hrvat, ili Bošnjak je da li je dobar, ili loš čovjek.