Puno se polemike ovih dana vodilo o pisama koja su lideri SDP-a i NIP-a pisali reis-u-ulemi Huseinu efendiji Kavazoviću. Islamska zajednica ih nije htjela komentarisati, ostavit će ih da se nove generacije „ibrete“ načinu komunikacije s vrhovnim islamskim vjerskim poglavarom u BiH. Materijala za „ibreta“ svakako ima, ali nije sve u spornim pismima. Ako ćemo po teologiji Bog je taj koji sve vidi, čuje i zna. 

Piše: Asim Baličević (Ljudski.ba)

Svi smo mi ljudi, niko od nas nije sišao s neba! Ovo su riječi sociologa i političkog analitičara Esada Bajtala koji smatra da je svaka javna ličnost podložna kritici, neovisno čime se ona bavi. 

Dok reis arhivira pisma da bi se nove generacije „ibretile“ političarima koji su se drznuli zamjeriti mu da favorizuje druge političare, nikog ko razumije procese u BiH nije iznenadilo što s koncerta u Kaknju mlade u Islam upućuje osuđivani kriminalac Mirza Hatić.

- Zvali ste me, pisali mi puno da vam dođem, doš'o sam vam. Da Vam dragi Allah da puno zdravlja, nafake. Ovoj dječici poručujem da slušaju svoje očeve, majke, da klanjaju, da se drže imana. Jedini spas je Islam, poručio je Hatić s tribine na kojoj je nastupao Denijal Ahmetović.

Iako Hatić važi za žestokog momka, brzog na obaraču, poznati Kakanjac Šukrija Šuki Omeragić je javno kritikovao ovaj „kulturni“ incident.

- Zahvaljući Hatiću postade naš Kakanj tema za zajebancije okolnim čaršijama, čak selendrama. Nismo mi Kakanjci tu ništa krivi, nismo ga mi zvali. Kriva je trenutna politička situacija i predizborna zastrašivanja, al vam neće upaliti, kontra efekat ste postigli..., napisao je Omeragić.

Koncert u Kaknju samo ide u prilog Bajtalovim tvrdnjama da u BiH svjedočimo jednom ogromnom moralnom sunovratu zbog kojeg živimo u vremenu religioznih nevjernika. U njihovom svijetu znanje i poštenje su simboli naivnosti pa su idoli novim generacijama umjesto sportista, naučnika žestoki momci i kriminalci.

Put do boga je postao važniji od samog Boga, što je samo po sebi vrhunska blasfemija. Ljudi se kriju iza tih puteva umjesto da služe principima u koje se zaklinju. Praktično ti ljudi rade sve kontra onog što vjera propovijeda. Oni ne vjeruju u ono što pričaju, niti vjeruju u ono na šta se pozivaju, istakao je Bajtal.

Iako je BiH formalno sekularna država, suštinski religiju i politiku skoro je nemoguće razdvojiti. Politike sve više djeluju „u ime religije“, sve je više onih koji su okrenuti samo svome „stadu“ pa su mir i stabilnost na stalnoj kušnji. Zatvor je postao kultno mjesto gdje se brusili politički lideri, a u novije vrijeme i „novokomponovani vjernici“ pa je opravdan strah da bi novi rat mogao biti realna opcija.

Teško se oteti tom dojmu ako policijska auta u RS na sebi ima sliku sveca. Kakvu poruku šalju specijalne jedinice MUP-a ako pjevaju da je Srba kao lista i da nema više komunista. U pratnji te policije u Jusiće je nedavno došao optuženi za ratne zločine nad Bošnjacima koje je to uznemirilo. Ono štoi je u RS još opanije je muk unutar crkve na tvrdnju SNSD -ove poslanice Sanje Vulić da je za nju partijski šef Bog, a njemu sve tenzije pomažu da se skrene pažnja sa kriminala i bogatstva njegove familije.

S druge strane mnogi koji brane reisa važnim smatraju da se borio u ratu. Sa bilborda širom FBiH vidimo još neke koji su branili BiH. Neko je uzeo sebi za pravo da ih izdvoji od drugih, a igrom slučaja tamo uglavnom nema mjesta za one koji nisu Bošnjaci.

Opasan je to narativ za opstanak BiH, kao što je bila i kampanja „važno je biti Bošnjak“. Dio bošnjačkih političara koji imaju uticaj u Islamskoj zajednici tada se prepao da u bi „njihovom stadu“ na popisu mogao nastati značajan dio Bosanaca i Hercegovaca nakon čega bi njihovo svrstavanje u Ostale moglo biti problematizirano.

Očekivano, to je obeshrabrilo Srbe i Hrvate koji su bili spremni krenuti istim putem. Religija je opet trasirala put politici baš kao i devedesetih kada se u njeno ime ubijalo i ratovalo. Zato bi voljeli vjerovati da kampanja „I ja sam branio BiH“ ovog puta neće obeshrabriti hrabre Srbe iz Banja Luke koji danas ponosno istiću da su Bosanci i Hercegovci i da su spremni boriti se za BiH. Dok oni vračaju državnu zastavu u BiH nepotrebne su bošnjačke egzibicije u Banja Luci sa zastavom s ljiljanima. Jasno je, zastava nije nezakonita i uvredljiva, ali ne pomaže da se u RS -u dođe do pomirenja.

Zato je vrijeme da „žestoke momke“ u BiH zamjene oni koji imaju hrabrosti imati vjeru u državu umjesto u entitetsku i svaku drugu pronovjeru. I nije samo do Bošnjaka. Sjajni Jurica Pavičić je lijepo rekao da će se crkva i HDZ koji jedni o drugima nemaju iluzije teško razvesti. Naprosto kao stari bogati supružnici znaju za sve međusobne nevjere i izlete iz braka, ali s druge strane imaju toliko imovine, dionica, tvornica i zajedničkih interesa. 

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori samo su oživila sjećanje na nečasnu i nemoralnu ulogu SPC u balkanskim ratovima. Tamo se opet preko religije uzburkavaju strasti, a iza svega se uvijek krije samo želja da se postojeće političke elite pošto poto održe na političkoj sceni jer rezultata nema, a nikada opet neće dobiti priliku da se obogate kao na etnopolitikantstvu.

Možda je i tačno da Bog sve vidi, čuje i zna i da će svakoga stići zaslužena kazna, ali oni koji nisu spremni na kritiku moraju znati da će im do tada život biti kazna. Dok građani ne kazne politike, one će moći njih kažnjavati.