Ništa me ne podsjeća na stanje u našoj državi kao kolosijeci željezničkih pruga. Često prošetam od bloka do bloka željezničke stanice Srebrenik. Ustvari mi smo Srebrenik zvali Stanica. Stanica je bila centar. Pruga je omladinska i prva nakon onog rata, Brčko - Banovići.

Piše:IZUDIN KEŠETOVIĆ   (za Ljudski.ba)

Grad je nastao na pruzi. Nakon ovoga rata napuštena i minimum u funkciji teretnog saobraćaja. I upravo ti kolosijeci najbolje govore.

Željezničari znaju šta je manevra. Ja sam odrastao kao dijete željezničkog radnika koji je bio kočničar, skretničar i manevrista. Znao sam dobro željezničke pravilnike slušajući oca kako se priprema za godišnje i periodične ispite.

Željeznica je bila država. Željeznica je bila sistem. Željeznica je bila škola. Kolosijeci su bili uređeni. Stanica je odisala životom. Sve je odisalo na red i rad. I kada pogledate malo šire vidite da nam nedostaje sistem. Sistem od željezničkog kolosijeka neke pruge do željezničkih čvorišta Doboj, Tuzla, Zenica, Mostar, Sarajevo . 

Danas su kolosijeci i trase naših pruga zapuštene. Zapuštena su naša polja i šume. Zapuštena je naša bezbjednost i sigurnost. Nalazimo se na najnižoj tački socijalne države gdje su kolosijeci radnici, seljaci, penzioneri, učitelji. Stanice su naše zapuštene institucije u obrazovanju, zdravstvu i penzionom osiguranju.

Nikada nije bilo ovako stanje. Sve imam dojam da ne vidimo u kakvom se blatu valja vlast.  Naši kolosijeci su slika i prilika stanja u državi. Očito da smo sjeli u voz koji ide u pogrešnom pravcu. Očito da ništa ne vidimo pred sobom. Niko ne primjećuje otpravnika i šefa stanice.

Džabe skretnice i skretničari. Niko ne koči. Mašina je se zahuktala.  Daj Bože da nas uzme Evropska unije ili ćemo tamo svi preseliti bez povratne karte. Inače, ovdje će ostati zapušteni kolosijeci sa istruhlim pragovima.