Na Akademskom diskursu u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”, njen predsjednik akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić održao je predavanje na temu “Obnova državnosti Bosne i Hercegovine”

Održavanje Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a  25. novembra je jedan od najznačajnijih događaja u historiji BiH, jer su nakon 480 godina, odnosno nakon 1463. godine, kada je Bosna pala pod Osmanlije, njeni građani i narodi na taj dan 1943. godine prvi put došli u situaciju da slobodno odlučuju svojom voljom o njenoj sudbini istakao je Kurtćehajić.

Zahvaljujući Titovom partizanskom pokretu u ratom porobljenoj Evropi narodi Bosne i Hercegovine su svojom borbom i uspjesima u njoj stvorili pretpostavku  da mogu svojom voljom odrediti kakvu Bosnu i Hercegovinu žele.

 U koncepcijama koje su dominirale među rukovodstvom KPJ kao idejne i rukovodeće snage NOP-a, negdje do sredine 1943. godine, Bosni i Hercegovini je bio određen status neke vrste autonomije u budućoj jugoslovenskoj zajednici.

Značajnu ulogu da BiH bude jednakopravna federalna jedinica imao je o Josip Broz Tito koji je dao inicijativu za osnivanje Zemaljskog vijeća.

U vrijeme održavanja Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a treba imati u vidu da je dvije trećine Bosne i Hercegovine bilo oslobođeno. Okupatoru i domaćim izdajnicima naneseni su značajni udarci. Sistem narodne vlasti uspješno je funkcionirao s tri oblasna, deset okružnih i tri sreska narodnooslobodilačka odbora. Općinskih narodnooslobodilačkih odbora je bilo preko dvjesta, a seoskih preko hiljadu.

Na frontovima Bosne i Hercegovine pored boraca iz drugih područja Jugoslavije postojale su i uspješno se borile dvadeset tri bosansko-hercegovačke brigade i dvadeset pet partizanskih odreda. Ofomljene su bile i dvije divizije kao i Prvi bosanski korpus. Ilegalni pokret na neoslobođenoj teritoriji je u tom periodu bio itekako snažan.

Time je, imajući u vidu cijeli tadašnji jugoslovenski prostor, Bosna i Hercegovina bila središte najkrupnijih i najpresudnijih događaja kako na vojnom tako i na političkom planu.

Sve ovo omogućilo je da dođe do sazivanja delegata narodnooslobodilačkog pokreta iz Bosne i Hercegovine i održavanja Osnivačke skupštine, odnosno Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Smatra se da se početak ovog historijskog događaja zbio u noći 25. novembra, u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu) te da je zahvatio dva kalendarska dana 25. i 26. novembar.

Osnivačkoj skupštini ZAVNOBiH-a prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.

Ta Skupština je tom prilikom izabrala 173. vijećnika ZAVNOBiH-a. Glasalo se ponaosob za svakog predloženog vijećnika i svaki je izabran jednoglasno.

Na ovom skupu jednoglasno je usvojena Rezolucija ZAVNOBiH-a i Proglas narodima Bosne i Hercegovine. Rezolucija ZAVNOBiH-a ima poseban značaj u pogledu postavljanja temelja obnovi bosanskohercegovačke državnosti te je shodno tome neophodno izvršiti analizu njene sadržine.

Sa aspekta obnavljanja državnosti Bosne i Hercegovine najvažniji zaključci sadržani su pod tačkama 4. i 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a.

Tako pod tačkom 4. Rezolucije stoji “Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici s ostalim narodima Jugoslavije novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost njenim narodima. Narodi Bosne i Hercegovine u zajednici s drugim narodima Jugoslavije, zajedničkim naporima kroz oružanu borbu za slobodu i nezavisnost, izvojevali su pravo da urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima i njih samih i svih naroda Jugoslavije”.

Pod tačkom 5. izražena je volja naroda u Bosni i Hercegovini da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i hrvatska i muslimanska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata.

Istaknuto je, da je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine jedino političko predstavništvo naroda Bosne i Hercegovine.

Ukazano je na ravnopravnost naroda Bosne i Hercegovine s ostalim narodima u izgradnji Demokratske federativne Jugoslavije.

Održavanjem ZAVNOBiH-a narodi Bosne i Hercegovine stvorili su zajedničkim snagama u vatri narodnooslobodilačke borbe svoju federalnu jedinicu, koja je voljom njenih delegata na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, nekoliko dana kasnije, postala sastavni dio Demokratske Federativne Jugoslavije.

ZAVNOBiH je, također, prihvaćen od strane naroda i kao najviši organ vlasti u federalnoj Bosni i Hercegovini iako u samim dokumentima Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a stoji da je on najviše “političko predstavništvo NOP-a Bosne i Hercegovine”.

Zvanično najviši zakonodavni i izvršni organ u Bosni i Hercegovini ZAVNOBiH je postao na svom Drugom zasijedanju u Sanskom Mostu održanom od 30 juna do 02.jula 1944 godine.

Potrebno je razumjeti da su zaključci Rezolucije ZAVNOBiH-a pod tačkom 4. i 5. povezani te se iz njih može vidjeti da je Bosna i Hercegovina bila u sklopu jugoslovenskog projekta.

Odluke donijete na Prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a imale su svoje pozitivne odjeke i u pogledu daljeg jačanja i širenja narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, jer je došlo do tješnjeg povezivanja naroda u Bosni i Hercegovini. One su trebale biti garant za svaki narod u Bosni i Hercegovini da neće biti izigran.

Jedna od greški koje se i danas prigovaraju kod stvaranja AVNOJ-evske Jugoslavije ogleda u činjenici da iako su Muslimani bili ugrađeni u Rezoluciju ZAVNOBiH-a kao ravnopravan narod u Bosni i Hercegovini, već četiri dana kasnije 29. i 30. novembra 1943. godine kada je održano Drugo zasijedanje AVNOJ-a u Jajcu stvoreni su temelji nove Demokratske Federativne Jugoslavije sa šest federalnih jedinica i pet naroda: Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci i Makedonci. Muslimani su tretirani vjerskom skupinom koja treba da izabere jedan od ponuđenih nacionalnih identiteta. Ovo je bila greška i sa aspekta konzistentnosti odluka AVNOJ-a jer je AVNOJ na svom Prvom zasijedanju u Bihaću u novembru 1942. godine usvojio Proglas narodima Jugoslavije gdje se o Muslimanima pisalo sa velikim M čime se htjelo reći da se uvažava njihova nacionalna posebnost. Kada se pobjeda nad fašizmom nazirala svedeni su na vjersku skupinu. Ta nepravda je ispravljena odlukom CK SK Bosne i Hercegovine od 1968. godine da su Muslimani poseban narod a što je ugrađeno i u ustavne amandmane od 1971. godine na Ustav SFRJ od 1963. godine tako da su se na popisu od 1971 godine Muslimani mogli prvi put u Avnoj-evskoj Jugoslaviji slobodno nacionalno izraziti.

Velika zaslugu za obnovu bosanskohercegovačke državnosti pored boraca i bosanskohercegovačkog rukovodstva na Prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a ima Josip Broz Tito i ako se analizira situacija i odnos snaga u tom periodu moglo bi se zaključiti da bi Bosna i Hercegovina teško imala jednakopravan položaj sa ostalim federalnim jedinicama u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji da nije bilo snažnog zalaganja za tu ideju tvorca AVNOJ-evske Jugoslavije Josipa Broza Tita zaključuje akademik Kurtćehajić