Društvo

LEKCIJA NEGATORIMA DRŽAVE: Nemoguće poništiti odluke ZAVNOBiH-a

„ZAVNOBiH je ono što je bio i 1943. i 1944. i 1945. godine - Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Bio je izraz onoga šta jeste bila borba naroda Bosne i Hercegovine za oslobođenje u Drugom svjetskom ratu i naravno izraz izgradnje jedne države koja je tad zamišljena kao zajednica ravnopravnih naroda koji će živjeti u Bosni i Hercegovcini, a Bosna i Hercegovina se tad definira kao nedjeljiva državna zajednica“, govori u intervjuu „Jedan“ povjesničar Husnija Kamberović. 

On kaže da je 80 godina nakon nakon historijskog zasjedanja u Mrkonjić Gradu 1943. godine jasno da su se neki ljudi u BiH u potpunosti odrekli ZAVNOBiH-a. Njihove današnje ideje, smatra Kamberović,  nemaju nikakve poveznice s onim što je bilo na na sva tri zasjedanja ZAVNOBiH-a.
 
„Tu prvenstveno mislim na onaj dio Bosne i Hercegovine koji se zove Republika Srpska gdje su pokušavali na svaki mogući način da, ne samo da se odreknu vrijednosti ZAVNOBIH-a, nego da negiraju sve ono što je ZAVNOBIH značio. Čak znamo da su u tom dijelu Bosne i Hercegovine tokom rata, na jednoj skupštini zasjedali i zvanično poništili odluke ZAVNOBiH-a, kao da je to uopće moguće“, podsjeća Husnija Kamberović.

Kamberović smatra da nije moguće poništiti historijsku odluku ZAVNOBiH-a. Danas, kako kaže, ljudi mogu imati različite stavove, različite interpretacije, ali nikako nije moguće poništiti ga i negirati.

„Ja mislim da mi imamo i dio Bosne i Hercegovine koji se formalno zalaže za ZAVNOBIH, zaklinje se u ZAVNOBIH, ali nisam siguran da mnogi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine baš žele dijeliti sve vrijednosti koje je ZAVNOBiH uspostavio i koje zapravo mi onda baštinimo. I naravno, ima onaj treći dio koji bi sve ponovo vratio na ZAVNOBiH kao da se ništa u ovih 80 godina nije desilo, govori historičar, i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Husnija Kamberović. 

U odnosu na ZAVNOBiH Dejton manjkav kada je riječ o ravnopravnosti
Kada uspoređuje odluke ZAVNOBiH-a i s onima koje su 1995. godine donesene u Dejtonu, Kamberović ističe da je ZAVNOBiH donio teritorijalnu cjelovitost BiH i ravnopravnost svih njenih građana, dok su, prema njegovom mišljenju,  vrlo upitna dejtonska rješenja za ravnopravnost građana.

„Dejton sam po sebi nije ostao posve jasan kada je u pitanju ravnopravnost naroda. To je ono pitanje: Na kom dijelu smo mi svi ravnopravni? Dejton je, pogotovo kroz ovu dvoentitetsku podjelu, kroz naziv Republika Srpska, sugerirao tu mogućnost da u tom dijelu Bosne i Hercegovine neće biti svi ljudi ravnopravni. S druge strane, Federacija Bosne i Hercegovine koja je uspostavljena nešto ranije, kroz Vašingtonski sporazum 1995. godine, ona je zamišljena kao entitet u kojem će ravnopravnost biti garantirana za Bošnjake i Hrvate“, naznačava Husnija Kamberović osnovnu manjkavost Dejtonskog sporazuma u odnosu na odluke ZAVNOBiH-a.

San o Četvrtom zasjedanju ZAVNOBiH-a je samo san.
Na pitanje o tome da li je Bosni i Hercegovini danas potrebno još jedno, četvrto zasjedanje ZAVNOBiH-a, Husnija Kamberović ističe da se može govoriti o još jednom zasjedanju, ali da bi to, u današnjim okolnostima, bilo u sferi sanjanja.

„Naravno, sanjanje nije zabranjeno i ono dobro dođe u nekom određenom trenutku. Bojim se da sanjati bez nekih realnih, stvarnih okolnosti nije baš uvijek najbolje zato što bismo u tom snu mogli početi da lutamo kao mjesečari, a to uvijek ne bi moglo donijeti nešto što je dobro“, upozorava Kamberović i napominje da je nešto potrebno uraditi kako bi država bila funkcionalna.

„Ako bismo htjeli kazati šta je to kuda bismo trebali ići u budućnosti i šta raditi, onda mislim da bi bilo važnije prvo se okrenuti i pogledati realnosti u kojima danas živimo i ako uspijemo dobro detektirati koji su to problemi u našoj današnjoj stvarnosti, koji otežavaju funkcioniranje države, onda bismo mogli lakše pronaći rješenja u budućnosti za bolje funkcioniranje države. Ali, nisam siguran da li je nešto tako veliko i tako krupno, kao što su ZAVNOBiH 4 ili Dejton 2, mogući s obzirom na realne okolnosti“, govori u intervjuu „Jedan“ historičar Husnija Kamberović.

Povezani članci