Zadnjih godina kada spomenemo Unsko-sanski kanton jedna od prvih asocijacija su migranti. Većina je krenula ka zapadnoj Evropi da se kući više ne vrati. Rijetko, ali ima primjera da se zadrže u našoj zemlji. Jedan od njih je i Kazim iz Afganistana.

Kazim Roshan je prije nekoliko godina krenuo iz Afganistana prema Njemačkoj. Nakon neuspješnih pokušaja da pređe granicu, boravio je u kampu Lipa. Sada radi u hotelu kao pomoćni kuhar.

„Već tri mjeseca mogu reći da imam posao, platu, sve ono o čemu sam sanjao kada sam krenuo za boljom sudbinom. O Njemačkoj više ni ne razmišljam. Želim ostati ovdje, učim bosanski jezik, a stekao sam i nove prijatelje“, priča nam on.

Kaže, dosad bi već bio u novom domu da mu se u jednom od „gejmova“, u rijeci Uni, nije utopio brat. U teškim trenucima podršku su mu pružili Krajišnici. Vječno će im, kaže, biti zahvalan.

„Bili su sve vrijeme aktivni tokom decembarskih, ali i ovih zadnjih poplava, svaka ruka je bila neophodna, potrebna, oni su se osjećali domaćima i bili su u skoro svakoj akciji zbrinjavanja ugroženih tokom poplava“, ističe Zlatan Kovačević, predsjednik SOS organizacije u Bihaću.

Iako još ne zna jezik, prema riječima njegovih kolega, dobro se uklopio. Trudi se, zainteresiran je i brzo uči.

„Jako je vrijedan, poslušan je, brzo shvata šta mu se kaže, iako ne zna dovoljno dobro bosanski jezik, dosta se lako s njim sporazumijevamo, vrijedan je i efikasan u svom radu“, kaže uposlenica hotela Silveta Dizdarić.

Kazim svoje znanje prenosi i drugima, pa je tako radom u plastenicima SOS organizacije u Bihaću, ostale volontere naučio kako se biraju paradajz i paprika. I sve tako, dok čeka posljednje odobrenje za azil.