Bivši bh diplomata i politički analitičar Slobodan Šoja osvrnuo se na čposljednja dešavanja na političkoj sceni u BiH. Osim nove prilike za stare svađe ništa se nije značajno promijenilo. Njegov post renosimo u cijelosti.

Svašta stane u bh svakodnevicu. Juče ponovo zasijeda, mada više ne znamo ni zašto ni s kojim ciljem ni kakve koristi ima od svega toga, Upravni odbor Vijeća za sprovođenje mira. Onda stanu pred mikrofone pa nam izdeklamuju šta su odlučili. I naglase da su zabrinuti, ali posvećeni našem ozdravljenju.

Istog dana Amerikanci kaubojski postroje federalne poslanike i dužnosnike i narede im da se u parlamentu izglasa zakon koji bi njima jednog dana omogućio da prodaju najmanje dvaput skuplji svoj ukapljeni plin nego ruski plin koji će se zaustaviti kako ne bismo imali alternativu. Onda se javi ruski ambasador sa upozorenjima i molbom da upamtimo jučerašnji dan. I na sve to za desert dolazi informacija da će u Sarajevo uskoro doći Albin Kurti.

Naše svađalice to jedva dočekale pa je rutinski odrađena rafalna razmjena neprijateljskih reakcija sa jedne i druge strane. Na kraju dana, niko nije kritikovao ni OHR ni Amerikance već su se svi oni koji ne smiju zucnuti Amerikancima ostrvili na ruskog ambasadora. Ima ih koji traže da se protjera iz zemlje. Mnogi su, naime, prepoznali da u njegovim nediplomatski izrečenim riječima ima mnogo istine. A to boli.

Trideset godina svaki dan zatvaramo međusobnim neprijateljskim porukama. Poruke su uvijek iste i oprečne, samo se mijenjaju povodi.U suštini, kad bismo bili država mi bismo odavno donijeli čvrstu odluku da se što prije zatvori misija OHR jer jedan suverena zemlja ne smije sebi dozvoliti tako nešto. Američki i ruski ambasador dobili bi upozorenje da se ne miješaju u unutrašnje stvari naše zemlje. Dodajući da bi, ukoliko to ponove, mogli biti proglašeni za persona non grata. A za Kurtija bismo kazali da je slobodan građanin i da ima pravo doći gdje želi ali da zvanične sastanke ne može imati do uspostave bilateralnih odnosa.

Onog dana kad istim aršinima i prema jednima i drugima i trećima budemo počeli braniti dostojanstvo naše države zaista bismo trebali zapamtiti taj dan koji bismo mogli slaviti kao državni praznik. Praznik dostojanstva i slobode kojim bi bilo okončano doba potčinjenosti, slijepe poslušnosti i sramoćenja države. Sljedeće godine slavićemo 30 godina otuđenja od sebe i javnog poniženja u kojem nas drže oni koji tvrde da su najveći patrioti koji se bore za dostojanstvo svojih naroda.

P.S. Iz primjera američkog postrojavanja možemo izvući važnu pouku: ni zapadu ni istoku ne odgovara da naši građani dobiju vrsne državnike koji bdiju nad državnim strateškim interesima i za njih se bore. Državnike koji ni u kom slučaju ne bi uradili ništa protiv interesa svoje države. Velike sile najviše vole korumpirane ćutologe koji slijepo izvršavaju sve što im se naredi, naročito kad je to protiv interesa vlastite zemlje.