Bivši ambasador Bosne i Hercegovine Slobodan Šoja osvrnuo se na današnju posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske. Njegov osvrt prenosimo u cijelosti

:

Gledajući direktan prenos iz Narodne skupštine Republike Srpske, očigledno je da će novoimenovani njemački ambasador u BiH dobiti agreman što je jedini logičan rezultat našeg djetinjastog poigravanja s državom i državnim poslovima. Ostaće samo još jedan u nizu osjećaj gorčine zbog našeg amaterizma i neozbiljnosti jer ne prestajemo običnim tehničkim pitanjima davati politički karakter. A za to nije kriv samo Dodik već i ostala dva člana Predsjedništva BiH jer je u ovo predizborno vrijeme svima odgovaralo da se digne prašina oko jednog pitanja koje se u politički uređenom svijetu rješava izvan dometa javnosti. Da su htjeli, Džaferović i Komšić bi to i uradili. Ali nisu htjeli.

U Dodikovim argumentima koje je dao na posebnoj sjednici današnje Skupštine postoji malo elemenata koji su razumljivi (mnogo manje od elemenata koji nisu razumljivi i opravdani), ali ono što on ne shvata i što, čini mi se, niko nije ni shvatio ni pominjao je više nego strašno. Naime, iz objašnjenja koje je dao Dodik, nije sporan pojedinac već država, odnosno agreman nije odbijen njemu već Njemačkoj!!! A to znači da nijedan imenovani njemački ambasador ne bi dobio agreman pa bi se odnosi naših dviju država spustili na niži odnos (Njemačka bi protjerala našeg ambasadora) s mogućnošću prekida odnosa! Prekid odnosa, trgovine i investicija sa Njemačkom zvuči i izgleda krajnje nedržavnički, diplomatski neozbiljno i neprimjereno, lično neodgovorno, a po široke mase veoma opasno. U tu avanturu, a sve zbog prikupljanja prljavih političkih poena uoči izbora, može ući samo jedna duboko nemoralna i sebična osoba koja se igra sa narodom i istorijom. Naročito kad se zna da je nemoguće spriječiti davanje agremana i da je to najgori način da se o svim spornim pitanjima racionalno i u miru razgovara.

Glavni argumenti Dodika i svode se na protivljenje rezoluciji Bundestaga i na želju da se čuje njegov glas neslaganja te da se s njim mora razgovarati. Pa naravno da se može i mora razgovarati o izlobiranim dijelovima rezolucije, ali odbijanje agremana zbog nekoliko rečenica koje nas ničim ne obavezuju je doslovno skandal.

Nije sporno da se treba čuti srpski glas jer postoje realni razlozi nezadovoljstva. Ali taj bi se glas mnogo jače čuo ukoliko bi osoba koje se žali da ga niko ne čuje bila malo drukčija i ukoliko bi se sasvim drukčije ponašala. Kulturno, uljudno i sa čvrstim argumentima. Osoba koja svaki dan javno razbija vlastitu zemlju, koja ne poštuje elementarni red i uzuse i koja ne koristi rječnik primjeren šefu države nije pogodna za bilo kakav razgovor i s njim se nema šta razgovarati. Problem Srba je upravo taj što nemaju adekvatnu osobu sa dovoljnim i dokazanim moralnim i političkim kredibilitetom koja bi sasvim drukčije i svrsishodnije artikulisala srpske stavove.

Zato je odsustvo opozicije na današnjoj skupštini nedopustivo i neopravdano jer su imali odličnu priliku da očitaju i diplomatsku i državničku lekciju jednom čovjeku koji ne prestaje proizvoditi probleme i haos na štetu srpskog naroda. I vrlo jednostavno objasne da su i protiv rezolucije Bundestaga i protiv odbijanja agremana, odnosno da će oni biti srećni da se novim ambasadorom – kojem žele toplu dobrodošlicu – otvoreno, mirno i argumentovano razgovaraju o svim spornim pitanjima.