Psiholog Ibrahim Prohić i politički analitičar Slobodan Šoja sjajno su se nadopunili u analizi najave Milorada Dodika da SNSD neće podržati izbor Zlatka Lagumdžije i Damira Arnauta za ambasadore.

Čitam profesionalnu analizu Slobodana Šoje o izjavi Dodika da neće podržati kandidaturu Lagumdžije i Arnauta za ambasadorske funkcije. Uz saglasnost s autorom Ibrahim Prohić je dodao i sljedeće...

Prva asocijacija na Dodikovu izjavu je bila nekad popularna reklama  za "zvijezda majonezu" ako se dobro sjećam, ¸¸u sve se miješa¸¸Druga asocijacija je na jednu sjajnu monodramu Zijaha Sokolovića. Glumac priča o kontroverzama svog poziva i navodi kako je glumio seljaka (čini mi se), a zaboravio izaći iz lika pa se i u realnom životu ponašao kao taj lik. Tako je i junak ove priče Dodik zaboravio izaći iz "lika" člana Predsjedništva BiH...(pa se i dalje ponaša kao da je tamo...de facto možda i jeste!?), navodi Prohić.

Kako kaže ništa novo. Tek Dodik potvrđuje notornu činjenicu da je nekonzistentan u stavovima. Prije nekoliko mjeseci (poslije sastanka sa Čovićem) kaže ¸¸dogovorili smo se da se niko nikome ne miješa  ni mi njima ni oni nama, a to očekujemo i od treće strane (ove kojoj se sad on miješa). S.S. dobro primjećuje da MD ne obrazlaže svoj stav. Prvi uslov zrele politike i prvi princip metodološke validnosti jeste upravo to , argumenti i dokazi, a ne samo tvrdnja ili stav.   Mogao je ponuditi argumente, ili ih fabricirati!? 

Zašto izostaje obrazloženje?

- To otkriva njegovu drugu osobinu. Bahatost ! ¸¸Može mi se¸¸!?  No, ulaziti u ¸¸luksuz¸¸ dokazivanja i argumentacije rizik je da se otkriju, pored  utemeljenih argumenata , i suspektni motivi.  Kritički s tav o kandidatima (za sva imenovanja na ključnim pozicijama) podrazumijeva  podrobnu analizu. 
Kadrovska politika, personalna dimenzija je izuzetan važan aspekt za funkcikoniranje države , njenih organa i institucija. Nažalost, etablirane politike godinama derogiraju PRINCIP KOMPETENTNOSTI. Umjesto sposobnih postavljaju se podobni i poslušni mediokriteti.Neću ovaj put analizirati kondidate o kojima je riječ. Možda ako budu imenovani.Kratko moj stav (ovaj put i ja bez obrazloženja, haha),  POSTOJE PUNO BOLJI KANDIDATI OD Zlatka Lagumdžije. I ova epizoda potvrđuje tezu da je vanjska politika BiH u službi unutrašnjih političkih odnosa (interesa stranaka i pojedinaca..(.vidjeti pod Bisera Turković), a ne obrnuto, smatra Prohić.

Prema njegovom mišljenju u društvu u kojem nema konzistentne, zrele i efikasne unutrašnje politike, ni vanjska politika ne može dosegnuti profesionalne standarde niti ostvarivati temeljne ciljeve društva. 

O tome je je govorio i Slobodan Šoja čiji odgovor EuroBlicu prenosimo u cijelosti. U ove dvije decenije, otkad postoji dogovor o podjeli diplomatskih misija, još se nije dogodilo da se bilo ko od članova Predsjedništva BiH protivi prijedlogu druga dva člana. Razlog je vrlo praktičan: ja se neću miješati u tvoj, pa nemoj ni ti u moj izbor. Zahvaljujući tom neprofesionalnom principu imenovano je, na sve tri strane, desetine nesposobnih ambasadora koji predstavljaju sramotu i za zemlju i za diplomatiju. 

U načelu se slažem da se treba usprotiviti lošim rješenjima, ali to podrazumijeva dvije stvari: prvo, da stručno, argumentovano i racionalno objasnite zašto je neko rješenje loše. Drugo, da vi sami budete primjer predlaganja dobrih rješenja. 

Ali dozvolite da prvo kažem ono najvažnije: ružno je, nekorektno pa i bezobrazno što je Dodik prvi kazao da Lagumdžija i Arnaut neće proći. On nije više član Predsjedništva BiH već Željka Cvijanović. Stoga treba ostaviti njoj da komentariše bilo čije imenovanje, ako to ona uopšte i želi. To zapravo govori da Dodik želi ostati član Predsjedništva i da će nove srpske ambasadore birati on. Nadam se da će Željka Cvijanović dočekati trenutak kad će izaći iz Dodikove sjene, to bi bilo dobro i za nju i za Republiku Srpsku. 

Dodik je inače mnogo bolji primjer loše selekcije nego dobre pa nije naročito najpozvaniji da komentariše tuđa rješenja. Kod njega je omjer tri četvrtine loših ili užasnih, a četvrtina korektnih rješenja. Izuzetna rješenja nisam vidio. Zapravo od mandata Borislava Paravca do danas svi srpski članovi Predsjedništva BiH biraju najčešće loše ili osrednje a rijetko dobre ambasadore. To im je istorija već upamtila, a njihova je sreća što ih to ne zanima i što se zbog toga ne brinu. 

Drugo je pitanje da li će se zbog Lagumdžije i Arnauta pokrenuti pitanje vitalnog nacionalnog interesa ili ne? Njih dvojica mogu biti imenovani sa dva glasa za i jednim protiv i otići na dužnost. I mislim da bi najbolje bilo da se dogodi upravo to: pokazati neslaganje, ali ne praviti od njega politički problem. To bi više bilo upozorenje dvojici "spornih" da vode računa o rezervama Željke Cvijanović na koje ona ima puno pravo. Uzgred, one nisu potpuno neutemeljene. 

S druge strane, dobro bi bilo ne dizati mnogo prašinu jer bi tako Željka Cvijanović imala više komotnosti da prilikom predlaganja vlastitih kandidata bude što manje inaćenja. 

Ukoliko Dodik ipak napravi veliki problem i nastavi tjerati mak na konac, kroz takvo ponašanje bi se moglo nazrijeti nešto mnogo važnije i interesantije. Ne možemo donositi preuranjene zaključke, ali ovako bombastično i veoma nekorektno neslaganje sa rješenjima koalicionih partnera u ovom trenutku govori da Dodik želi uzdrmati koaliciju sa proširenom trojkom i pripremiti teren za koaliciju sa njemu omiljenim koalicionim partnerima iz SDA.