Današnjim čelnicima SDS-a teški balast prošlosti nije smetnja da izađu pred susjede Bošnjake i Hrvate i nakon svega ih bez srama pogledaju u oči.
Piše: HRVOJE KOVAČ (Ljudski.ba)
Nenad Nešić, kandidat za člana Predsjedništva BiH nudi biračima Treći put, „put blagostanja“, kako sam tvrdi. Nešić iz Brčkog, šalje poruku građanima o trećem putu dok ljubi sablju, a u pozadini se čuje koračnica Marš na Drinu.
Lider DNS-a je odavno odabrao svoj put, a put kojim ide lider SDS-a Mirko Šarović, također kandidat za člana Predsjedništva BiH, utaban je stazama njegovih „slavnih“ prethodnika.
Lider SDS-a nikada se nije odrekao politike presuđenih ratnih zločinaca koji su osnovali stranku na čijem je čelu, niti je priznao genocid u Srebrenici.
Zločini su to za koje su osuđeni Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik, te sve ono za što je odgovoran ideolog Nikola Koljević, nekada ugledni sarajevski profesor, koji je na kraju digao ruku na sebe.
Današnjim čelnicima SDS-a teški balast prošlosti nije smetnja da izađu pred susjede Bošnjake i Hrvate i nakon svega ih bez srama pogledaju u oči.
Ta činjenica dovoljno govori o usudu bosanskohercegovačke političke scene, moralnom sunovratu, jadu i bijedi političara koji svoje fotelje čuvaju tobožnjim srpstvom, dok se građanima manta od gladi u bh. entitetu Republika Srpska u kojoj najnižom plaćom jedva mogu podmiri račun za električnu energiju.
Što tek reći za Željku Cvijanović, SNSD-ovu kandidatkinju za članicu Predsjedništva BiH. Dodikova ikebana, kako je od milja zovu, oglašava se samo kad za to dobije odobrenje od velikog vožda iz Laktaša.
Iako se čini kao nemoguća misija, borba Vojina Mijatovića u utrci za člana Predsjedništva BiH postala je realnost. Svjedoče tome sve brojniji udari od strane Dodikovog režima i izmišljanje kojekakvih afera koje imaju za cilj diskreditaciju potpredsjednika SDP-a BiH i prije nego je izborna kampanja započela.
Mijatović nije bez izgleda, a tome svjedoči veliki broj bh. iseljenika koji se registrirao za glasanje na Općim izborima u BiH. Smeta režimskim medijima Mijatovićev odlazak u Srebrenicu, gnušanje prema etnonacionalistima, kritike na račun predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kojeg se i vlast i opozicija u RS-u drže kao pijan plota, a on svakodnevno inicira nove tenzije na relaciji Beograd-Priština. Na krivog su se konja kladili u RS-u, Vučić je mjesecima u nemilosti međunarodne zajednice, zbog stavova prema Rusiji, a sve češće se govori i o blokadi ulaska Srbije u EU sve dok je on na vlasti.
Mijatović bi da mijenja Bosnu i Hercegovinu, dosta mu je „patriota“, srbovanja, nacionalizma i fašizma. Upravo toga se plaše i vlast i opzicija u RS-u, jer kad jednom padnu – sve je gotovo!