Bakir Izetbegović je na današnji dan 2017. godine u Vijećnici okupio lidere političkog, vjerskog i kulturnog života Bošnjaka da bi ih slagao i da bi odgovornost za izdaju procesa revizije presude za genocid sprao sa sebe. Takvu izdaju bošnjačke žrtve i narod i Bosna i Hercegovina u cjelini ne pamte, a vrijeme i nove činjenice samo su potvrdile o kojim razmjerima laži i izdaje se radi.

Iako je u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine formiran predmet o ovom sramnom činu, do danas niko od odgovornih nije izašao pred lice pravde i vlastitom narodu objasnio zašto su samovoljno pristali učestvovati u takvoj izdaji.

Izetbegović je imao odgovornost i obavezu da na procesu revizije presude radi punih 10 godina. Nažalost, kao i mnogo puta, potpuni nerad i nemar je pokušao prikriti tako što je u Vijećnici 17. februara 2017. godine okupio, između ostalih, i preživjele žrtve genocida i njihove porodice. Tada ih je bez imalo milosti slagao kako se na reviziji presude intenzivno radilo godinama, kako agent Sakib Softić ima aktivni legitimitet pred sudom i kako će revizija donijeti pozitivne benefite.

Nakon skupa u Vijećnici mirno se zavalio u fotelju i gledao agenta Softića kome sud nije dozvolio ni da pošteno uđe u zgradu a kamoli da započne proces revizije. Time je historijska šansa i obaveza spram žrtava zauvijek protraćena jer je dodatnu reviziju, nakon takvog fijaska, vjerovatno nemoguće ponovo pokrenuti.

Takvu obmanu i izdaju Bošnjaci i Bosna i Hercegovina Bakiru Izetbegoviću nikad neće zaboraviti. Čovjek koji je bio spreman gledati u oči majke koje su ostale bez djece i djecu koja su izgubila roditelje i brutalno ih slagati ne trepnuvši nesumnjivo nema nikakvih granica i obzira.

Činjenicu da je slagao vlastiti narod u slučaju revizije Izetbegović je i sam naknadno priznao više puta optuživši svoje najbliže saradnike kako su ga loše savjetovali, ali je potom te iste savjetnike postavio na još odgovornije pozicije. Ostalo je nejasno je li Izetbegović slagao na savjetnike koji su sposobni pa ih je unaprijedio ili je nesposobne savjetnike imenovao na odgovornije pozicije što govori o njegovim liderskim sposobnostima.

Da bi se u UN-u usvojila Rezolucija o genocidu morala se sačekati 2024. Moralo se sačekati da Bakir Izetbegović ode u političku penziju i ne upravlja bilo kakvim procesima u BiH. Kada je rezolucija konačno usvojena predsjednik Srbije se žalio kako mu niko nije javio da će rezolucija biti usvojena i kako mu se radilo iza leđa. Tek je to pokazalo razmjere izdaje revizije i drugih ključnih procesa o kojima se očigledno prvo informisao Beograd.

Sebi u obavezu uzimamo da nikada ne zaboravimo takvu izdaju. Ko nas slaže, nije od nas i to nikada nećemo smetnuti sa uma. A ko nas slaže na pitanju genocida nikad i nije bio od nas