Nenadu Stevandić, dobro poznatom pod nadimkom “Crveni kombi” treba jasno reči: bh. entitet RS nastao je na temeljima genocida, etničkog čišćenja i ubijanja nesrpskog stanovništva! Historijski revizionizam neće proći, poručuje Edin Osmančević, Banjalučanin iz Švedske.

Nenad Stevandić je svoju “ političku karijeru” izgradio na tim istom temeljima!

Njegova bezobzirnost i licemjernost nema granica a strah od pravosuđa vidljiviji su iz dana u dan jer padom Vučića i povratom pravne države na tapet dolazi i njegov zločin zbog “ čijih zasluga” danas i obavlja dužnost predsjednika NS RSa. Režim koji i danas vlada u ovom manjem bh entitetu cijeni njegovo ( ne) djelo!

Da je ovaj čovjek u sebi izgubio sve ljudsko vidljivo je i u njegovoj posljednjoj izjavi :” Svako etiketiranje RS vodi u propast BiH. A svi znamo da ono što je zasnovano na mržnji, prije ili poslije mora propasti!”

Zamislite čovjeka koji je mržnjom zajedno sa, Radoslavom Brđaninom, Mićom Stanišićem i Stojanom Župljaninom, Čađom i drugim banditima protjerivao i batinao sve ono što je “ nesrpsko” ali i ubijao neistomišljenike poput policijskog inspektora Miodraga Sušnice da nas uči što je to “mržnja i moral”?

Ali, se slažem samo u jednom: Sve što je zasnovano na mržnji - prije ili kasnije mora propasti!” Dodao bih: I biti suđeno njegovim nalogodavcima!

Želim da poručim “Crvenom kombiju” koji se iz tadašnjeg Titovog Drvara doselio u moj grad da studira medicinu, grad u kome sam rođen, odrastao i kojeg su između ostalih gradili i moji roditelji i više generacija porodice Osmančević da mu nije mjesto u gradu koji je prije rata pružao utočište dobronamjernicima i davao im mogućnost da se edukuju!

Kažem namjerno “dobronamjernicima” jer Stevandić - “Crveni kombi” nije dobronamjernik već zločinac koji je 90-ih započeo na najbrutalniji način da uništava ono po čemu se grad Banjaluka vjekovima prepoznavao: solidarnost, multikulturalnost i jednakost! On je sramota za ovaj grad za sve ljude dobre volje bez obzira koje su nacionalnosti ili konfesije! On je breme i banjalučkim Srbima koji nisu ukaljali obraz i svoju čast!

U Banjaluci je do početka 90-ih i rata vladao duh dobrote kao nepravaziđene životne vještine koju Crveni kombi nikad nije razumio, niti pokušao da uči zbog čega mu se i svetio zlodjelom i mržnjom! Uprkos Hipokratovoj zakletvi koju je dao u gradu koji mu je dao utočište i obrazovanje kada je postao ljekar nije shvatio da je trebao biti u službi čovjeka!

To je karakter “novopečenog Banjalučanina“ koji je “ugrizao ruku” grada koji ga je primio i hranio i bez kojeg nikad ne bi ni postojao kao ljekar u njemu danas!

Biće mi zadovoljstvo da otvorimo ta pitanja javno kada našu pravnu državu ponovo vratimo u naše ruke, poručuje Osmančević.