Na četiri stranice kucanog teksta bivši predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman dobio je izvještaj o padu bosanske Posavine. Iz tog izvještaja koji se krio od javnosti jasno je da nije postojala politička volja za zaštitu Hrvata na tom prostoru. Veći interes je bio srpskoj vojsci ostaviti koridor za snabdjevanje gorivom i municijom.

General i bivši načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Petar Stipetić u svom izvještaju prozvao je političko rukovodstvo Slavonskog Broda i to Jozu Metera, Franu Piplovića i Zdravka Sočkovića za izravno miješanje u zapovijedanje Operativne grupe “Posavina” što je imalo za posljedicu pad većeg dijela bosanske Posavine. Stipetić je to nazvao otvorenom diverzijom i izdajom, jer je isto rukovodstvo imalo izravan utjecaj na 108. slavonsko-brodsku brigadu Hrvatske vojske koja se ničim izazvana povukla preko Save u Slavonski Brod 5./6. septembra 1992.godine.

To je dovelo do potpunog rasula na ratištu i rezultiralo povlačenjem drugih jedinica. Potom je u pismu prozvao generala Slobodana Praljka za širenje defetizma i panike među vojnicima, ministra obrane Gojka Šuška zbog njegove zapovijedi u kritičnom trenutku rata da u Bosnu mogu ići samo dobrovoljci kao i činjenicu da su članovi Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske podčinjeni Gojku Šušku, te članoviUprave za političku djelatnost Ministarstva obrane, bili odvojeni od zapovjedništva Slavonskog bojišta što je onemogućilo otkrivanje neprijateljskih djelovanja unutar hrvatskih jedinica..

- Razlozi pada bosanske Posavine su bili politički, vojskom su paralelno zapovijedale političke strukture Slavonskog Broda i Krizni stožeri na terenu što je bilo posve neprihvatljivo s vojničkog gledišta. Pored toga, moja ideja kao vojnika je bila da bi presijecanjem koridora kojim su se oružjem, naftom i streljivom opskrbljivale srpske snage oslabilo njihovu moć ne samo u Bosni već i na okupiranim područjima u Hrvatskoj, priznao je Stipetić novinarima nakon što je izvještaj procurio u javnost.

Zanimljivo, nikad nije donesena politička odluka da se koridor presiječe, a kad je dva puta pokušao to učiniti bio je spriječen i sabotiran, a drugi put nakon pokušaja odmah i smijenjen.

- Prvi put 108. brigada iz Slavonskog Broda je kao glavni nosilac planirane ofenzive bez mog znanja i dopuštenja preko noći napustila položaje i vratila se u Slavonski Brod, a drugi put je to bilo početkom decembra 1992. kad sam sve već dogovorio s Tuzlanskim korpusom Armije Bosne i Hercegovine i njihovim zapovjednikom Željkom Knezom. Neugodno sam se iznenadio kad smo krenuli u akciju, a nismo čuli niti metka ispaljenog od strane Tuzlanskog korpusa, nisam mogao niti stupiti u vezu s njima. Pokrenuo sam i 3. gardijsku brigadu Hrvatske vojske, ali me je kod Cerne dočekao general Basarac i rekao kako mu je zapovijeđeno da brigada ne ide nikuda. Shvatio sam da je moja zadaća u Posavini zauvijek završena i sve sam više razmišljao o tome kako je situacija u Bosni već riješena na sastanku u Grazu između Karadžića i Mate Bobana. Istog sam dana smijenjen i poslan u Zagreb., ispričao je Stipetić.

Stipetić je u svom izvještaju napisao kako se još u fazi povlačenja hrvatskih vojnika s područja Doboja pod pritiskom srpskih snaga i pokušaja organiziranja obrane na prilazima Derventi i Bosanskom Brodu na ratištu pojavio general Praljak koji je izazvao dosta pomutnje kod dijela jedinica govoreći da je obrana nemoguća i da nema smisla, te je najbolje da se jedinice vrate u svoje kasarne i Zborna mjesta. Ovakvo djelovanje, stoji u izvještaju prouzročilo je napuštanje položaja od strane 109. brigade Hrvatske vojske iz Vinkovaca, 127. brigade iz Virovitice i nekih manjih dijelova jedinica iz Požege i Osijeka.

- Bio sam u obilasku jedinicau bosanskoj Posavini kad sam iznenada naletio na Slobodana Praljka. Tada je Praljak bio pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška. Pitao sam ga otkud on ovdje i što radi. Praljak mi je odgovorio kako je dečkima donio “zolju” što mi je bilo neobjašnjivo, jer se pomoćnik ministra obrane pojavljuje na ratištu, a ja nemam pojma o tome. Praljak mi je rekao da ima još posla pa je tako otišao na položaje 109. brigade koja je potom ubrzo napustila položaje na njegov nagovor, rekao je Stipetić.

Ovaj izvještaj pokazuje da je gubitak bosanske Posavine bio prijelomni trenutak za sveukupnu hrvatsku politiku, ali i u većini činjenica potvrđuje ono što je general Petar Stipetić pisao Tuđmanu. Okolnosti u kojima je bosanska Posavina izgubljena označile su trenutak u kojem su vođenje hrvatske politike potpuno preuzeli hercegovački kadrovi, odnosno kadrovi ministra obrane Gojka Šuška. 

Da je bosanska Posavina bila teritorij kojim se trgovalo pokazao je još jedan detalj. Nešto više od godinu dana nakon što su se hrvatske snage povukle iz bosanske Posavine predsjednik Tuđman je u razgovoru s ministrom obrane Gojkom Šuškom i predsjednikom Hrvatske zajednice Herceg Bosna Matom Bobanom govoreći o mogućnosti da se u vodstvo Herceg Bosne uključi i jedan čovjek iz Posavine rekao:

“Samo među nama rečeno, taj bi morao biti toliko razborit da će u krajnjem možda shvatiti da, ma koliko god nam ta Bosanska Posavina politički-ekonomski značila, ali radi rješenja, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busovača, Bihać, i ako za to dobijemo očišćenu Baranju itd.., da mi možemo odustati od većeg dijela Posavine. Takav čovjek mora biti koji će hrvatski razmišljati da ne dođe do nečega.”