Ovo šta se jučer desilo u Gradačcu je ništa drugo nego posljedica razorenog sistema i sve većeg prisustva droga i kriminala te vrste u svim lokalnim sredinama i gradovima Bosne i Hercegovine. Mi nemamo sistemski ništa uređeno kao što je nažalost kroz državni sistem uređena proizvodnja, nabavka, te prodaja i distribucija kokaina, heroina, skanka i drugih šta bi naš policajac rekao …..a, kao i zaštita onih koji to čine.

 Nažalost, u želji za lagodnim životom, i potrebe za nekom vrstom strahopoštovanja u takve dilove i kriminalne mreže ulaze često osobe koje trebaju da se bore protiv takvih pojava kao što su političari i policajci osobe iz tužilaštva-pravosuđa i sl.

Ovakva agresivna reakcija narkodilera je posljedica nečeg, šta je uzrok. Mi se moramo baviti uzrocima i analizom stanja građana, ako želimo da do ovakvih pojava ne dolazi. Čovjek je bio narko-diler godinama, vjerovatno je i konzumirao svoju robu, po onom šta se sad objavljuje. Uhvaćen je sa 800 kilograma droge prije 10 godina i hvalis’o se u društvu.

Zašto? Zato što je sistem i društvo trulo i zaraženo.To su osobe koje jednog dana imaju vile, BMW i milione,život na visokoj nozi, a drugog dana imaju ogromne probleme i nemaju za rezervoar goriva, hranu i još strah od odgovornosti. To stanje oni negdje prazne, iskaljuju na nekome.Obično to bude porodica, policija koja ih progoni i sl. Najčešće takva lica budu i teški ovisnici o drogama. Dodatne faze krize zbog novca ili straha od odgovornosti i progona dovode do one količine zvjerstva kojoj su građani mogli svjedočiti na Instagramu jučer. Samo je pitanje ko će postati njihova žrtva i sa kakvim ishodom.

To nije slučaj samo u Gradačcu, to je potvrdila i određena podrška koja se vidjela na njegovom Instagramu. To je slučaj i u mom Cazinu i drugim gradovima. To su sredine koje sad dominiraju u USK po rasprostranjenosti narkotika i to svi znaju, a svi ćute. Zašto ???

Svako ima nekog užoj ili široj rodbini koji na tome zarađuje, ili je ovisnik, čak i žrtva, a ko je kad koga prijavio, rijetkost. Zašto? Zato što građani vide da je sve češća pojava da se u tim narko mrežama i sa tim opsnim likovima vide političari, policija te osobe iz tužilaštva-pravosuđa, i građani se zbog toga plaše prijaviti. Vide da nemaju kome, odnosno kad prijave da su tek tad u problemu.

Mnoge su institucije već zaražene i uvučene u narkodilerske klanove, a i sami su postali konzumenti i ovisnici. Nažalost, postali su i taoci narkodilerskih klanova i zbog toga ta mlada žena nije mogla dobiti sudsku zaštitu koju je tražila, nego je sud stao na njegovu stranu.Ti klanovi danas imaju najjaču vezu u pravosudnim i političkim strukturama. Pretežno svaki političar, ili vlastodržac, drži nabildane opasne tipove u svom okruženju, poruka jasna za svakog.

Da se sama branila i da je preuzela pravdu u svoje ruke da se zaštiti, svi bi je osudili,završila bi na robiji. Ovako je čekala smrt, ali ne samo smrt od zvijeri i idiota. On je izvršilac, već je dočekala smrt od državnog sistema koji je razoren korupcijom. Sistema koji je trebao je zaštititi, a nije jedina.

Ovih dana ste čuli desetine političkih govora i zastrašujućih poruka naših zabrinutih nadripolitičara sa “zabrinutim pogledom u daljinu”! Da li je ijedan ikada spomenuo borbu protiv droga i narkodilera koji danas razaraju naše druuštvo i prijete našoj djeci, više od Dodika, Vučića i drugih? Nije, ili bar ja nisam primjetio.

Zašto?? Nikad ni jedna riječ o drogama, narkoticima  koji danas ubijaju našu djecu nije izgovorena u tim govorima, već samo rat, rat, rat, pa i ovo je opasnost veća od rata, svijedočili smo jučer i tu nije kraj.Večeras će mnogi roditelji svoju djecu poslati, a da ne znaju gdje, ko ga čeka iza ugla. Saznaće kad dođe do posljedica kao i u ovom slučaju, a tad je kasno. Zašto političari ne spominju najveću opasnost koja vreba našu djecu? Zato što su i sami upetljani, što im je obećano da će veoma brzo postati multimilioneri i tako vječno na vlasti, što su i njihovi najbliži članovi porodice u kriminalnom sistemu i mreži koja donosi ogroman profit za njih, ali i ogromno zlo za društvo.

To ih ne interesuje. Zašto? Zato što su oni društvo i institucije toliko obezvrijedili i privatizirali da čak u zadnje vrijeme kažnjavaju i šutaju tužioce koji rade na njihovim predmetima. Time drugim tužiocima šalju jasnu poruku. Oni su postali mafija koja ima nemoguće jake poluge koje im na taj način obezbjeđuju opstanak i izbjegavanje odgovornosti.

Kao virus, mutirajući iz stranke u stranku, iz koalicije u koaliciju, čak i u one koje su do jučer bile nemoguće, “sve je moguće”samo kako bi preživjeli i opstali. Znaju da, ako padnu, moraju ići u zatvor kao Hadžibajrić Ibrahim, kojem je jučer produžen pritvor, a čovijek bio vlast, dopredsjednik NES-a BiH i dugogodišnji načelnik općine Stari grad Sarajevo. Porodica im je do grla u drogama i kriminalu. Valjda ta dugogodišnja pozicija, vlast i pohlepa okrene ljude da izgube osjećaj za stvarnost i realnost. Lagano prelazeći u diktaturu i anarhiju, stvarajući mafiju, da ih zaštiti vjerovatno. Smatraju da je dobro imati nabildane i opasne momke oko sebe.

Danas krajiški političari drže junačke govore, u rangu Muje i Halila Hrnjice, Hasage pećkog, Huske Miljkovića ili prije “Budaletina Tale” iz Krajine za vrijeme osmanske vladavine. Priče folklorističkog karaktera, preuveličane sa elementima mitologije, koje su Krajini udizale kao junačku, a naše Krajišnike uvijek vraćale u podaničku verziju. Turcima, Austro-Ugarima, Komunistima - malo kome nismo bili i ko nas nije tuk’o. Pa čak i mi sami sebe, ako hoćemo da priznamo.

Ko nam je tu kriv? Sve zbog urušenog državnog sistema i takvih nabusitih nadripolitičara i umišljenih junaka koji su u 90% slučajeva završili od strane domaće vlasti. Mora tako!

Tako i ovi danas prijete mobilizacijom. Jašu konje po centru Cazina, iskrivljuju historiju, spominju trklje, ali do duše još uvijek spominju kolac i nabijanje kao što su njihovi mentori 1990/91,  prijete Srbiji tuđim djetetom, ili djecom, a istovremeno tu djecu truju. Ubijaju sistemski na svakom ćošku, na svakom koraku, na razne načine, pronalaze ih u liftu slomljene kičme i ništa, valjda je to normalno..

Skrivaju dokaze za one koji pukom slučajnošću prežive.Na jednom ćošku im njihovi referenti i agitatori prodaju drogu, a na drugom diplome, na trećem prodaju posao u državnoj firmi i tako u nedogled. Sve sa ciljem da toj djeci uzmu njihov teško zarađeni novac koji dolazi od njihovih jadnih očeva i majki iz dijaspore. I danas rasipaju omladinu ih po bijelom svijetu, plašeći ih govorima i ratom protiv “velike” Srbije, mobilizacijom te iste dijece. U isto vrijeme organizuju da tu istu omladinu svaku drugu noć u Cazinu bacaju u trans pjevači i njihovi sad već njihovi idoli iz Srbije. Također za ogroman novac i skupe ulaznice. Djeca postaju ovisnici, ne samo narkotika nego mnogo čega, izbjegavanja škole, brze zarade i slično,  to političari ne vide oni su fokusurani na glasove i vlast, bez milosti.

Šta je pozadina svega? Droga, berba dijasporinog novca, sakupljanje ili kupovanje glasova. Jer glasovi su potrebni da bi ostali na vlasti, a vlast je potrebna kako bi se sve ovo prethodno napisano ostvarilo. I da bi se državni sistem stavio na raspolaganje klanovima.

Droga je potrebna da bi se sve finansiralo, i tako u krug.Sve pod plaštom patriotizma???

Ko ima hrabrosti da o tome progovori? Malo ih je. Jer odmah oni i njihove porodice postanu mete i žrtve. Ova žena je odvažila se prijavila i izgubila glavu pred svojim djetetom u pelenama. To je naša stvarnost, to je istina. Dok nas političari plaše građane sa Dodikom i dodicima. Lako ćemo mi riješiti i Dodika, on ima probleme i na isti način bi da se čupa preko uništavanja pravosuđa. Država je jedna, i tu nema mrdanja.
"Nijedan pojedinac ne stoji iznad zakona!"

Hajde da mi počnemo od svog dvorišta, od svoje kuće. Hajde da stavimo svoje dijete ispred sebe i pitamo ga: “Sine, od koga nabavljaš drogu?” I da to prijavimo. Da dođemo pred policiju i tužilaštva sa spiskom onih koji su glavni dileri u tvojoj ulici, gradu, općini, kantonu, državi ali i spiskom onih koji jesu u policijskim strukturama u tužilaštvima -pravosuđu, politici a dio su dilerske mreže. Tako ćemo jedino pomoći nesretnoj Nizami, iako njoj danas pomoći nema ali možemo pomoći njenoj maloj djevojčici koja je ostala plačući u njenoj krvi, da sutra i ona ne bude Nizama.

Svi smo mi za ovo krivi