Ako se dozvoli da (Ukrajina, op.a.) izmakne kontroli, učinit će da Bosna izgleda kao zabava roditeljsko-nastavničkog udruženja”, piše ovo u pismu dugom sedam stranica bivši američki predsjednik Richard M. Nixon tadašnjem predsjedniku Billu Clintonu marta 1994. godine. Nixon ovo piše u pismu koje je poslao u Bijelu kuću po povratku iz Rusije, Ukrajine, Njemačke i Ujedinjenog kraljevstva.

Za pismo i njegov sadržaj koji govori i o tadašnjoj Rusiji, ali i opasnostima povezanim s Ukrajinom nije se dosad javno znalo. Nedavno je deklasifikovano u okviru posljednje runde deklasifikacije dokumenata koji su dostupni kroz Clintonovu predsjedničku biblioteku.

“Kao jedan od prvih Jelcinovih podržavalaca u ovoj zemlji i koji ga i dalje cijeni zbog njegovog liderstva u prošlosti, moram nevoljko zaključiti da je njegova situacija rapidno pogoršana od decembra, i da su njegovi dani bespogovornog vodstva Rusijom odbrojani. Kohl je jedini s kim sam se sreo ko se ne slaže s ovim mišljenjem. Ovo govori više o Koholovoj odanosti starom prijatelju nego li njegovom obično briljantnom političkom prosuđivanju”, piše u početku pisma Nixon.

Jedini američki predsjednik koji je podnio ostavku, ali se kasnije vratio na scenu kao koliko-toliko cijenjeni državnik, nastavlja i objašnjava da se tadašnji ruski predsjednik promijenio od izbora u decembru 1993. i da mu jedan od glavnih problema alkohol.

 "Periodi opijanja su duži i depresivni periodu su frekventniji. Zabrinjavajuće je da ne može ispuniti svoja obećanja Vama i drugim zapadnim liderima u rastućem anti-američkom raspoloženju u Dumi i u državi. Očekivao sam ovo među opozicionim liderima poput Žirinovskog, Rutskoja i Zuganova, ali sam se suočio s ovim i kod centrističkih i liberalnih podržavalaca Jelcinovih političkih i ekonomskih reformi. On je i dalje izabrani lider našeg najvažnijeg strateškog partnera. Ali oni koji se oslanjanju na njegova obećanja uskoro će shvatiti da on više nema političku moć da ih ispuni", analizira Nixon.

Nixon nastavlja i prenosi prošlogodišnje (1993. op.a.) razmišljanje Kravčuka (Leonid, predsjednik Ukrajine od decembra 1991. do jula 1994. op.a.) da je Jelcin bolji za ukrajinsko-ruske odnose od bilo kojeg mogućeg nasljednika te da Kravčuk nije vjerovao u mogućnost da Jelcin preživi.

"Direktno sam ga pitao može li Jelcin preživjeti. Kategorički i brzo je odgovorio 'njet'. Predvidio je da će uskoro biti maknut s vlasti. Pitao sam ga: 'Kako – udarom ili izborima?'. Rekao je: 'Nijedno. Ruski moćnici koji ga okružuju će ga podići u visoko ceremonijalnu ulogu kako su to uradili Tunižani sa Burgibom'. Pitao sam ga kada je došao do ovog zaključka. Odgovorio mi je: 'Odmah nakon izbora u decembru'. Rekao je da je nekada s Jelcinom razgovarao nekoliko puta sedmično. Nije bio u mogućnosti stupiti u telefonski kontakt s njim još od izbora", izvještava Nixon.

Čovjek koji je ostvario prve američke predsjedničke kontakte s Kinom i imao aktivne kontakte s ruskim liderima savjetuje Clintonu da ne bi trebao prekinuti kontakte “Boris-Bill”, ali da bi trebao imati kontakt i sa onima koji bi uskoro mogli biti na pozicijama moći. Također ga upozorava da si ne dozvoli da ostane previše vezan za Jelcina kako je to uradio Bush (George H. W. op.a.) u slučaju Gorbačova.

"Mislim da ćete se složiti nakon sastanka s Kravčukom, situacija u Ukrajini je visoko eksplozivna. Ako dozvolimo da izmakne kontroli, učinit će da Bosna izgleda kao zabava roditeljsko-nastavničkog udruženja. Razumljivo je da je naš naglasak bio na pitanju nuklearnog naoružanja. Trebalo bi da se koncentrišemo šta bi moglo dovesti do korištenja tog naoružanja prije nego li kontrole njihovih brojeva. Povećanje državne pomoći, koju ste već odobrili, će biti od pomoći. Ali kao i u Rusiji, glavni izazov ovdje je ukrajinski parlament, koji je čak i gori od ruske Dume, da dopusti poticaje za privatna ulaganja. Ukrajina je enromno bogata zemlja i mogla bi napredovati. Problem je ilustrovan činjenicom da je sa svim ruskim poteškoćama 35-40% ruske ekonomije privatizovano. Samo 2-5% ukrajinske je privatizovano", dodaje Nixon.

 Bivši predsjednik donosi i dodatnu analizu političkog stanja u Ukrajini.

"Politička situacija je nepredvidljiva. Kravčukovi brojevi po pitanju podrške su niži i od Jelcinovih, ali ga nikada ne treba podcijeniti jer je vjerovatno jedan od najsposobnijih političara u kompletnom bivšem Sovjetkom savezu. Neobično je iskren za jednog političara. Ne govorim o finansijskoj nego političkoj iskrenosti! Kada sam ga 1991. pitao, kada je još uvijek bio komunist odan i podržavao Gorbačova, da li bi mogao biti izabran za predsjednika kazao je ‘njet’. Isto mi kaže i sada. Ali, i dalje u Ukrajini nema niko ko je u njegovoj ligi", piše Nixon.

Nixon nastavlja i sa prijedlozima vezanim uz Ukrajinu i Rusiju.

“Zbog važnosti Ukrajine, nevoljko Vas potičem da odmah pojačate naše diplomatsko prisustvo u Kijevu….Ambasada ima manjak osoblja i loše je vođena. Jedan od problema je da naše službenici u vanjskoj službi žele biti poslani na ugodne lokacije u Londonu, Parizu i Rimu gdje imaju ambasade s viškom osoblja. Trebamo ih više slati u borbene zone poput Ukrajine gdje čak i naši najbolji i najpametniji mogu pogriješiti ali gdje moramo dati najviše od nas. I dalje nema niko u Jelcinovoj klasi kao potencijalni lider Rusije. Ali nekoliko ih ima sposobnosti da postanu izvrsni predsjednici ili premijeri. Premijer Černomirdin, Javlinski koji je uz Jelcina najpopularniji političar u Rusiji, Šaraj – ministar za nacionalnosti, i Šokin – ministar za ekonomiju – svi su osim Černomirdina u tridesetim i četrdesetim i mogli bi biti kultivisani, a drugi slični njima bi mogli biti evaluisani i ohrabreni”, poručuje bivši predsjednik.

U ostatku pisma Nixon upozorava Clintona da mora biti pažljiv po pitanju Žirinovskog za kojeg kaže da ako je Hitleru anti-semitizam bio politička opcija da je njemu taktika. Za Žirinovskog kaže da ga treba razotkriti umjesto da ga se suzbije. Pismo se zaključuje mišljenjem da će politička i ekonomska sloboda preživjeti u Rusiji i bez američke pomoći te da Clintonu želi sve najbolji po pitanju najvažnijeg vanjskopolitičkog pitanja u stoljeću.