Najveće dubioze su u Penzionom/ Mirovinskom fondu F BiH. Ništa manje nisu i kod 11 zdravstvenih fondova. Gruba računica govori da bi trebalo minimalno 3 milijarde KM na godišnjem nivou da se pokrije tranzicijski trošak.
Piše: prof. dr. IZUDIN KEŠETOVIĆ
Nikakvo " peglanje" ili " farbanje" nije moguća. Pokušaj sa PIO/ MIO je propao nakon prelaska na Budžet F BiH kod isplata penzija.
"Gimnastika" prebacivanja iz lijevog u desni džep" bio je samo madžioničarski trik. "Upecali" su se oni koji sjede u udruženjima penzionera. I sada pričaju" ublehe" o ideksima cijena i 13. ( trinaestoj) penziji.
Toga nema niti u crtanim filmovima. Svoju nekompetentnost su pokazali. Nagradu su pojedinci dobili i nije im i to malo. Hoće još da prodaju ublehe.
Međutim, od goreg ima još gore. Rekli bi " dno dna". Radi se o zdravstvu koje je na izdisaju. Nakon "sahranjenog " obrazovanja zdravstvo je na redu . Završni čin slijedi. Živi bili i vidjeli.
Umjesto " bačenih" pola milijarde KM u propalu finansijsku konsolidaciju imamo raspad sistema. Radi se o " šupljem buretu". Medicinsko osoblje traži selameta/ spasa. Veliki broj doktora i bolničara ima otvorene konkurse sa dobrom platom van zemlje. Ostali dijele blagodati i propast javnog zdravstva kroz razne modele.
Jedan koji je vidan je privatni sektor zdravstva. Korisnika usluga nigdje nema osim što im svaki mjesec uzimaju poreze i doprinose. Svaki mjesec plaćaju infrastrukturu zdravstva koja propada. Novca nema za osnovne medicinske potrebe. O medicinskij tehnici se može sanjati. Redovi čekanja su mjesecima.
Kod privatnih klinika sve je " na dugme" uz račun. Sve u svemu dobar biznis. I dok se dubioze gomilaju vlast nema ideju da nađe 3 milijarde KM godišnje i da započne reformu PIO/ MIO i 11 Fondova. Niko ne zna gdje je novac. Niko se nije dosjetio kako napuniti mašinu " perpetuum mobile" koja ne troši novac.
Umjesto novca vlast nudi havu ili zrak. Velike dubioze se pune lažnim obećanjima i reformama fiskalnog sistema koje liče "presipanjem iz šupljeg u prazno". I dalje se uvećavaju dubioze. Sve više tonemo. Kraja nema. Granica dubiozama je nebo.