Univerzitetski profesor i ekonomski stručnjak Izudin Kešetović napravio je osvrt pred odluku nove uprave Elektroprivrede BiH u vezi budućnosti rudnika u Zenici. Mnogo je pogrešnih poteza u vezi rudnika smatra Kešetović.

Odgovor na pitanje o položaju zavisnih društava  rudnika uglja mogao se riješiti prije 15 godina. Zašto nije to je drugo pitanje.

I dok se čeka odgovor za Rudnik Zenica stvarno je sve na početku.  Kopovi i jame su se otvarale i zatvarale. Sve računice su pokazivale da je " negdje greška ".  Ne bih rekao da ne postoji znanja iz ekonomike rudarstva. Prije bi se moglo reći da se ne poštuju pravila ili principi.

Jednom kada se odstupi od pravila ili principa sve postane loše. Pojedinačno svaki rudnik ima svoje specifičnosti. Koliko god mi govorili o raznim alternativnim izvorima energije ugalj je i dalje roba. Traži se  lignit i mrki ugalj za domaćinstva. Baška su termo blokovi kojima je namijenjen ugalj. Na kraju ostaje samo jedno pitanje. To je najteže pitanje. Ono glasi: " Kolika je cijena uglja?".

Na ovo pitanje se može dati valjan odgovor. Ništa nije nepoznato. Sve se svodi na ponudu i tražnju. Mora se priznati da se jedan puta mora podvući crta. Moj prijedlog je da se ovakav koncern elektroprivrede odmah napusti. Sva logika upućuje na više mogućih rješenja. Jedno je da se formira novi holding rudnika sa novim početnim kapitalom, a da se postojeća zavisna društva restrukturiraju u postupku stečaja.

Sve upućuje na zaključak da sve što se probalo nije dalo rješenje. I holding nije rješenje , kao i što se očekivalo od koncerna,  iz osnovnog razloga nepoštivanja ekonomskih zakonitosti. Novi početak pruža mogućnost finansijske konsolidacije i uspostavljanja nove organizacione strukture. Ne postoji " ekonomska alhemija" koja će izbrisati stotine miliona ili milijardi KM gubitka kapitala. Kapital je " ispario" , tj. " promijenio je agregatno stanje".

Mnogi pojedinci i pravna lica su se obogatili na rudnicima. Cijenu su platili rudari i rudnici. S toga na plate rudara treba staviti tačku. Mnogi i dalje sanjaju da sve ostane isto. Problem je što je postojeći sistem neodrživ. Dolazi vrijeme čistih računa.

Fali nam nešto. Šta je to? Znanje. Očekivanja od novih nadzornih odbora i uprava su nerealna. Većina su "  tabula rasa" ili " ravna glatka ploča"  gdje su zalutali u stranačkom kadrovisanju. Nažalist sve ukazuje da pravog rješenja nema osim da se nađe neki " perpetum mobile" ili " stroj koji ne troši novac a daje učinak".  I to smo imali. Možda se izmisli nešto novo što će sve gubitke kapitala , sadašnje i buduće, izbrisati. Možda?