Općina Bosanska Kostajnica na granici sa Republikom  Hrvatskom i Europskom unijom a u manjem bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, primjer je skladnoga suživota Srba i Bošnjaka i bez nacionalnih incidenata. U ovoj lokalnoj zajednici, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 6.300 građana dok je stvarni broj nešto manji jer neki Kostajničani žive i rade izvan svoga grada pa i Bosne i Hercegovine. Danas u ovom gradiću povremeno živi 400 Bošnjaka od kojih stalno nešto više od stotinu.

Za razliku od brojnih gradova i općina u bosanskohercegovačkom entitetu RS iz kojih je početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine i kasnije protjeran i ubijen veliki broj Bošnjaka, u Bosanskoj Kostajnici tokom rata nije zabilježen masovni progon nesrpskog stanovništva koje je ostalo u svojim domovima, lojalno ovdašnjoj vlasti. Tokom rata u Bosanskoj Kostajnici, koja je tada bila u sastavu općine Bosanski Novi, ubijena su 24 civila, Bošnjaka i Hrvata, od kojih se posmrtni ostatci nekih još traže. Danas u ovom gradiću povremeno živi 400 Bošnjaka od kojih nešto više od stotinu stalno.

-Ovdje sam bio cijeli rat. Nisam nigdje išao, nisam imao dokumente. Bio sam u radnoj obavezi pa sam tražio sada dole u Općini da mi priznaju, nedostaje mi staža, godina i po dana, da mi to priznaju da namirim na petnaest godina. Međutim, to sve viču ne može, zakon ovakvi, zakon onakvi i tako da to još nisam ništa izganjao, kaže Muharem Žigić, stanovnik Bosanske Kostajnice.

Muharem kojem je nedavno preminula supruga kaže kako ga financijski pomognu sinovi koji izrađuju stolariju od kojih jedan živi s njim i kćerka koja živi u Njemačkoj. Jedan broj Bošnjaka zaposlen je u kostajničkim privrednim poduzećima, a ostali  žive od poljoprivredne proizvodnje i pomoći rodbine u dijaspori zahvaljujući čemu prehranjuju članove svojih porodica.

Irfan Dugonjić Kostajnicu je napustio davne 1987. godine i niz godina proveo u Hrvatskoj i Americi iz koje se vratio prije dvije godine. Do tada je godinama obnavljao porodičnu kuću. 

- Najviše me ponukao moj rodni kraj i moji ljudi, moji roditelji koji su ovdje gore više mene, da pomognem malo ovom narodu koliko mogu i da nam ovdje bude ljepše svima da su tu Bošnjaci zadovoljni, da smo i mi zadovoljni, da smo svi složni, da smo dobri sa ovim drugim ljudima, kaže Irfan Dugonjić, povratnik u Bosansku Kostajnicu.

Suživot je iznimno dobar, dodaje Irfan koji ima prijatelje svih nacionalnosti i ni sa kim nema problema. A stvarni problemi su oni životni, nemogućnost zaposlenja i niske plaće zaposlenih zbog čega mnogi bolji život traže u Europskoj uniji. Poručio im je, ukoliko moraju neka idu ali neka se jednoga dana i vrate u domovinu, sljedeći njegov primjer. Kući se vratio i Kostajničanin Ferhat Korajac, dugogodišnji novinar koji je početkom agresije 1992. s deset i po hiljada Bošnjaka u jednom danu u konvoju prognan iz Bosanskog Novog u kojem je tada živio i radio.

-Ljudi koji su još u dijaspori oni su voljni i željni da pomognu Kostajnici što više, ali nismo bili tu jedinstveni da oni znaju da će ono što se obeća i uraditi, da utvrdimo da imamo barem kada su oni preko ljeta ovdje imamo Dane dijaspore, da oni imaju gdje doći, gdje popričati. Bit će tu i sporta i muzike, zabave ali i kulture, kaže Ferhat Korajac, dugogodišnji novinar iz Bosanske Kostajnice.

Bit će to zadatak netom osnovanog Udruženja građana „Una“ kako bi se zajedništvom ovdašnjih i Kostajničana u dijaspori ovdje život Bošnjaka unaprijedio. Općinski načelnik nam je potvrdio riječi Bošnjaka kako su međunacionalni odnosi veoma dobri.

 - Kostajnica nema značajnijih problema u odnosu nacionalne strukture jer mi smo jedna mala lokalna zajednica. Mi prije možemo imati lična nerazumijevanja jer svako svakoga u Kostajnici zna. Veća je mogućnost da se posvađaju dvojica komšija nego da se posvađa neko na nacionalnoj osnovi u Kostajnici, kaže Nikola Janjetović, naćelnik Općine Bosanska Kostajnica.   

Za radna mjesta jednako se bore i Srbi i Bošnjaci jer je njihov značajniji broj u maloj lokalnoj zajednici poput Kostajnice teško osigurati, kaže načelnik i dodaje kako većinom u privrednim poduzećima, drvoprerađivačkoj i tekstilnoj industriji radi više od 1.100 zaposlenih. Među njima su i Bošnjaci a troje ih je zaposleno u Općinskoj upravi.