Pozitiva

SJETITE SE HASIBA I RISTE: RVI koji su "gurali" jedan drugog

Sjeća li se neko danas Hasiba i Riste? To su dva ratna vojna invalida. U ratu na suprotnim stranama, u miru jedan drugog su "gurali" jer od države i onih koji su ih gurnuli u rat nije bilo puno koristi. Priča o Hasibu i Risti treba se stalno ponavljati, kako bi se usijane glave ohladile, kako bi shvatili da je lakše kada smo jedni uz druge.

Bilo je to 2019. godine.Risti se urušila trošna kuća. Preselio se u Hasibovu vikendicu.

– Ja sam stopostotni invalid prve grupe. Ranjen sam u kičmu. Risto je moj kolega. On je takođe stopostotni invalid, ali druge grupe. On ima manju invalidnost od mene. Risto i ja se poznajemo između 35 i 40 godina. Dao sam mu svoju vikendicu da boravi tu dok ne sredi kuću i ne napravi mjesto gdje može normalno živjeti – ispričao je tada Hasib Salkanović koji je od rata vezan za invalidska kolica.

Hasib je Risti donosio i hranu, jer nije imao struje.To što su u ratu bili na suprotnim stranama nije bio razlog da se mrze. Njima je bilo nejasno kako politika uspjeva da "zadoji" nove generacije.

Za to su krivi mediji, školstvo i politika. Mislim da više netrpeljivosti i mržnje ima u toj djeci nego u nama koji smo ratovali. Međutim, shvatiće i ta djeca da moraju živjeti zajedno, jer mi jedni bez drugih u ovoj Bosni ne možemo. To je naša stvarnost – ivjerova je Hasib Salkanović.

Dva druga se znaju još od školskih dana. Risto je Hasibu pomagao što je trebalo. Dovozio sjeno i neke druge teže stvari. Sve bez naknade.Borba za preživljavanje i kod ostalih komšpija je nacionalizam gurnula u drugu stranu.

Nijedan musliman ili Bošnjak ovdje nema problema s moje strane niti ja imam s njima. To su moje komšije. Kad mi se srušila kuća, ovdje u komšije Ašira je tog dana majka sahranjivana. Odavde je išla dženaza. Ostavili su dženazu i komšije su došle da vide šta je sa mnom, da li sam živ – ispričao je Risto Stanković.

Bošnjaci su mu pomogli da sagradi šupu. Pare niko tražio nije.

Onda mi je počela stizati donacija. Bio sam u šupi i čuvao građevinski materijal. Počeo sam praviti kuću i sa srećom sam napravio – tvrdio je Đurić.

U okolini Gračanice tako se jasno vidjelo kolika je razlika između života običnih ljudi i onoga što sve siromašnijim građanima Bosne i Hercegovine svakodnevno nameću političari sa brojnim novčanim privilegijama, koji imaju najviše koristi od dizanja nacionalnih tenzija.

Zato prije nego krenete na entitetske linije svi bi se trebali sjetiti ove priče. Rat je Hasibu i Risti samo donio nesreću.

 

Povezani članci