Zanimljivu analizu je društvenim mrežama je uradio Samir Bijeli Sivić iz Teslića. Osvrnuo se na poslijeratnu privatizaciju za koju su u mnogome poslužile boračke devizne knjižice. Njegov stav prenosimo u cijelosti.

Po pravom spisku iz edvidencije Armije BiH broj pripadnika je bio ukupno 220.000 boraca. Kraj rata donosi novi sistem i prelazak imovine iz društvenog u privatno vlasništvo. Proces poznatiji kao "privatizacija"Iako to časni borci ARBiH nisu tražili, nova vlast izdaje tkzv. "devizne knjižice", vojničke plate u iznosu između 18.600 i 24.000 DM zavisno od statusa: borac, ratni vojni invalid ili porodica poginulog borca.

Radi se o ukupnom iznosu od preko 5 milijardi maraka. Ideja zamišljena kao satisfakcija i zahvala borcima na odbrani države. Sredstva bi bila iskorištena u otkup stana onih koji imaju stanarsko pravo, a ostali borci udruženo da otkupe fabrike, poslovne prostore itd itd.

Prilika je nudila realnu situaciju otkupa hiljadu firmi u vrijednosti od po 4-5 miliona maraka u kojima bi radilo po 100 bivših boraca u dvije radne smjene što je 200.000 ljudi koliko je pravi spisak pripadnika ARBiH i iznosio.

Na taj način borci kao najzaslužniji za opstanak države uzeli bi sudbinu u svoje ruke i kroz radna mjesta u ličnom vlasništvu nastavili bi časno i pošteno graditi svoju zemlju.

Ali ne lezi vraže, dok traje postupak privatizacije devizne knjižice su u 90% slučajeva nenaplative. Nevidljiva ruka sistema proizvodi kampanju obezvrjeđivanja deviznih knjižica a borci iscrpljeni dugim ratom polako uviđaju da je na pomolu historijska pljačka te jedan po jedan gube nadu u poštenu naplatu.

Mešetari po ulicama nude za 20.000km iznos od 300 do 500 maraka. Uposlenici bivše SDK-a ih uvažavaju kao kolege. Kao da im je neko dao uputu da olakšaju ovu pljačku, nema suvišnih pitanja. Prepis se obavi za minut-dva. Većina boraca je prinuđena uzeti ponuđenih par stotina maraka. Jedni da kupe kartu u strane zemlje a drugi za podmjeru sa kojom će preživjeti mjesec-dva.

Samo radi ukazivanja na veličinu ove pljačke navešću podatak da su 5 milijardi (5.000.000.000), dakle 5 hiljada miliona, kupili za 50-ak miliona maraka. Dakle opljačkali su borce za 4 milijarde i devetsto pedeset miliona maraka. U procentima pljačka je izvršena sa 1% realne vrijednosti.-Sada neko može kazati kako borci ne bi znali upravljati parama i fabrikama ali to nije tačno jer to su oni isti ljudi koji su stali na put najsavremenijim avionima, helikopterima, tenkovima. Kratko rečeno zaustavili su najnapredniju vojnu tehnologiju tog vremena i to u situaciji kada imaju i domaće izdajnike unutar države. Uspjeli su odbraniti zemlju i narod. Kako onda ne bi znali upravljati fabrikama što je daleko lakše i bezopasnije.

I na kraju krajeva znali ili ne znali, to ne opravdava ovu neviđenu pljačku.

-Budući vlasnici društvenih firmi koje je nova vlast tajno odabrala zadovoljno trljaju ruke dok im mešetari donose milione maraka boračke krvi i znoja kupivši ih po ulicama za siću. Otkupljuje se firma po firma. Umjesto u ruke boraca fabrike u miru jedna po jedna padaju u ruke pozadinaca i političara isto kao što su padale kote koje su časni borci ARBiH osvajali u ratu.

Više od 80% boraca prevareno je u ovom procesu dok ostali i dan-danas čuvaju nenaplativu deviznu vojnu knjižicu kao uspomenu na ovu veliku pljačku. Novi sistem rješenje za potencijalnu pobunu zbog ovog procesa pronalazi tako što u registar upisuje još 400.000 novih "patriota" a istinski borci nestaju u ovoj velikoj masi.

Danas imamo to što imamo. Umjesto 200 hiljada ponosnih patriota tu su 200 tajkuna i 200.000 obespravljenih i poniženih sinova ove zemlje. Dio boraca je uzeo torbu na rame i otišao iz svoje zemlje za koju je krvario, drugi su postali sluge novih tajkuna a treći polako umiru u neimaštini i bolesti. Zvanični podaci kažu da se u periodu od 1996-2006 godine, dakle u prvih 10 godina poslije rata 1000 (hiljadu) boraca odlučilo na samoubistvo. Podatke za svih 26 godina od prestanka rata nema potrebe ni navoditi.

(P.S: znam da postoje pojedinci koji su hajrovali od novog sistema pa će izdvojiti neki pojedinačni slučaj naplate vojne knjižice kroz otkup stana ili kazati kako prave patriote i nisu branile državu za naknadu a sve to u cilju zaštite svojih političkih miljenika, lopova koji su opljačkali časne borce kroz privatizaciju. Međutim kada pogledamo nihov konto vidjećemo da svaki mjesec od države primaju pozamašne sume koje prelaze iznose od po hiljadu maraka a ostalih 95% boraca imaju ili 100 maraka invalidnine, boračke egzistencijalne naknade ili pak nemaju ništa)"POZDRAV DOMOVINI"