Bivši bosanskohercegovački diplomata Slobodan Šoja podijelio je pozitivnu priču iz Sarajevskog ratnog teatra. Oduševili su ga bosanskohercegovalčki umjetnici koji su svojom ćarolijom uveličali noć frankofonske muzike posvećene velikanu Đak Brelu: Evo kako je to Šoja doživio.
Sarajevo je čudestan grad i zato što se u njemu mogu desiti nevjerovatni kulturni događaji a da to ostane skoro nevidljivo. Večeras je u Sartru održan koncert u sklopu Dana frankofonije. Ambasada Belgije je priredila veče posvećeno Žak Brelu.
Koncert kao koncert, još jedan u nizu, reklo bi se. Desetak Brelovih pjesama otpjevanih uz klavir i to je to. Ali kad Jasmin Bašić, solista Opere Narodnog pozorišta, nešto radi to izlazi iz okvira rutinskog.
Između poznatih Brelovih pjesama koje je odabrao i otpjevao, Jasmin je komunicirao s auditorijem na francuskom jeziku i uvodio publiku u sljedeću pjesmu. Ali ih je uvodio na Brelov način. Ispalo je kao da se Žak Brel obraća Sarajlijama. To posebno tkanje divnim i toplim riječima napisao je lično Bašić, inspirisan pjesmama i mislima Žak Brela. Ko poznaje francuski, slušajući sve te riječi mogao je shvatiti koliki trud i kolika ljubav iza svega stoji.
Koncert je naravno mogao proći i bez tih poveznica koje je trebalo dugo pripremati čitajući i slušajući Brela, ali to bi bilo prejednostavno i rutinski. Prava umjetnost i prava posvećenost uvijek traže neočekivani korak više.
U sredini koncerta vidjeli smo novi korak više, pa i dva koraka. Na sceni se lakim hodom pojavljuje solistica opere Narodnog pozorišta Sarajevo Katarina Kikić-Marić. Njena pojava i ono što je slijedilo je bio istinski umjetnički ugođaj. U kratkom uvodnom dijalogu Jasmin je postao teško oboljeli Brel, a Katarina njegov anđeo čuvar koji donosi pozdrave od njegove majke zabrinute za sinovo zdravlje i rak pluća koji će ga odnijeti u četrdeset devetoj godini. A onda su izveli duo iz prvog čina opere Karmen (Govori mi o mojoj majci) u kojoj je Katarina kao Mikaela umjesto "Hose" pjevala "Žak"!
Katarinina ekspresivnost i moćan glas toliko su dominirali salom da je do kraja koncerta svako mogao imati osjećaj kao da je još prisutna na sceni i da eho ne prestaje lebditi u sali.Ono najslađe ostavljam za kraj: klavirska pratnja korepetitorice Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, Aide Mušanović-Arsić. Ona je apsolutna umjetnica, talentirana i kao pijanistica i pjevačica i zabavljačica.
Prava zvijezda nekog kabarea. U tome se savršeno slaže sa Jasminom. Na koncertima obično uzimam mjesto odakle mogu vidjeti ruke pijaniste. Aidu krasi gracioznost pokreta, ruke djeluju kao da sviraju i plešu. U jednom trenutku tokom izvođenja pjesme uspjeli su suptilno ubaciti i šaljivi dijalog na francuskom jeziku.
Inače, Aida i Jasmin su savršen par za jednu kabaretsku predstavu koju bi vrijedilo napisati.Ovo što je pun teatar Sartr večeras vidio i čuo sigurno bi postiglo uspjeh bilo gdje u svijetu. Prekosutra nastupaju u Trebinju i time bi se sve završilo. Kakav šteta! Ovaj vrhunski umjetnički događaj ne smije se svesti na dvije večeri, on mora živjeti van granica Bosne i Hercegovine. Hvala Aidi, Katarini i Jasminu i hvala svima koji pomognu da ponove koncert ili naprave neki sličan ovom. Ça vaut la peine!
