Kultura

ČUDESNA NOĆ U SARAJEVU: Umjetnici bukvalno oživili Žak Brela, koncert koji se pamti

Bivši bosanskohercegovački diplomata Slobodan Šoja podijelio je pozitivnu priču iz Sarajevskog ratnog teatra. Oduševili su ga bosanskohercegovalčki umjetnici koji su svojom ćarolijom uveličali noć frankofonske muzike posvećene velikanu Đak Brelu: Evo kako je to Šoja doživio.

Sarajevo je čudestan grad i zato što se u njemu mogu desiti nevjerovatni kulturni događaji a da to ostane skoro nevidljivo. Večeras je u Sartru održan koncert u sklopu Dana frankofonije. Ambasada Belgije je priredila veče posvećeno Žak Brelu.

Koncert kao koncert, još jedan u nizu, reklo bi se. Desetak Brelovih pjesama otpjevanih uz klavir i to je to. Ali kad Jasmin Bašić, solista Opere Narodnog pozorišta, nešto radi to izlazi iz okvira rutinskog.

Između poznatih Brelovih pjesama koje je odabrao i otpjevao, Jasmin je komunicirao s auditorijem na francuskom jeziku i uvodio publiku u sljedeću pjesmu. Ali ih je uvodio na Brelov način. Ispalo je kao da se Žak Brel obraća Sarajlijama. To posebno tkanje divnim i toplim riječima napisao je lično Bašić, inspirisan pjesmama i mislima Žak Brela. Ko poznaje francuski, slušajući sve te riječi mogao je shvatiti koliki trud i kolika ljubav iza svega stoji.

Koncert je naravno mogao proći i bez tih poveznica koje je trebalo dugo pripremati čitajući i slušajući Brela, ali to bi bilo prejednostavno i rutinski. Prava umjetnost i prava posvećenost uvijek traže neočekivani korak više.

U sredini koncerta vidjeli smo novi korak više, pa i dva koraka. Na sceni se lakim hodom pojavljuje solistica opere Narodnog pozorišta Sarajevo Katarina Kikić-Marić. Njena pojava i ono što je slijedilo je bio istinski umjetnički ugođaj. U kratkom uvodnom dijalogu Jasmin je postao teško oboljeli Brel, a Katarina njegov anđeo čuvar koji donosi pozdrave od njegove majke zabrinute za sinovo zdravlje i rak pluća koji će ga odnijeti u četrdeset devetoj godini. A onda su izveli duo iz prvog čina opere Karmen (Govori mi o mojoj majci) u kojoj je Katarina kao Mikaela umjesto "Hose" pjevala "Žak"!

Katarinina ekspresivnost i moćan glas toliko su dominirali salom da je do kraja koncerta svako mogao imati osjećaj kao da je još prisutna na sceni i da eho ne prestaje lebditi u sali.Ono najslađe ostavljam za kraj: klavirska pratnja korepetitorice Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, Aide Mušanović-Arsić. Ona je apsolutna umjetnica, talentirana i kao pijanistica i pjevačica i zabavljačica.

Prava zvijezda nekog kabarea. U tome se savršeno slaže sa Jasminom. Na koncertima obično uzimam mjesto odakle mogu vidjeti ruke pijaniste. Aidu krasi gracioznost pokreta, ruke djeluju kao da sviraju i plešu. U jednom trenutku tokom izvođenja pjesme uspjeli su suptilno ubaciti i šaljivi dijalog na francuskom jeziku.

Inače, Aida i Jasmin su savršen par za jednu kabaretsku predstavu koju bi vrijedilo napisati.Ovo što je pun teatar Sartr večeras vidio i čuo sigurno bi postiglo uspjeh bilo gdje u svijetu. Prekosutra nastupaju u Trebinju i time bi se sve završilo. Kakav šteta! Ovaj vrhunski umjetnički događaj ne smije se svesti na dvije večeri, on mora živjeti van granica Bosne i Hercegovine. Hvala Aidi, Katarini i Jasminu i hvala svima koji pomognu da ponove koncert ili naprave neki sličan ovom. Ça vaut la peine!

Povezani članci