Jedan od najvremešnijih, ali i jedan od najbogatijih stanovnika Hrvatske zasigurno je vlasnik Kutjeva Enver Moralić, poduzetnik rođen u Kotor Varoši u Bosni i Hercegovini.
Prema pisanju medija Moralić je povezan s nizom kemijskih tvornica, a tu je i naftno polje te tvornica plastike u Kazahstanu kao i tvornica rudnika nikla u Rusiji. Impresivan je ovo uspjeh za nekoga tko je odrastao u skromnoj obitelji sa šestero braće i sestara uz majku domaćicu i oca vozača autobusa. Moralić je jedne prilike za sebe rekao kako je rodom od srednjovjekovnih bosanskih banova Kotromanovića, a još od djetinjstva imao je jasno izraženu želju za time da posjeduje mnogo zemlje, krava i ovaca.
Upravo radi toga u Banja Luci upisuje srednju poljoprivrednu školu, nakon koje se zaputio u Zagreb na Poljoprivredni fakultet. Poslije diplomiranja zapošljava se u maloj vrbovečkoj poljoprivrednoj zadruzi, a s vremenom stasa u eksperta za umjetna gnojiva pa dobiva posao u Kemikaliji Zagreb. Ljetujući u Bakru Moralić upoznaje Njemicu Roswithu s kojom se ubrzo oženio, a zatim i preselio u Frankfurt gdje se bavio razvojem poslovnih veza s bivšim SSSR-om i drugim zemljama Varšavskog pakta, a taj posao obavljao je do početka 70-ih kada se sukobio s generalnim direktorom Kemikalija.
Ostajući bez posla Moralić ostaje i bez jugoslovenske putovnice, ali se uspijeva snaći pa u Njemačkoj osnova privatnu tvrtku Kemokompleks. Ipak, izvor njegova prvog bogatstva do danas nije jasno definiran mada on tvrdi kako je prvi milijun dolara zaradio nakon prve dvije godine poslovanja u sklopu kojega se prvotno bavio petrokemijskim proizvodima. Veze s predstavnikom gigantske ruske naftne kompanije Sojuznjeftexport smatraju se ključnom za Moralićev strelovit uspjeh, zahvaljujući tim vezama Moralić počinje raditi s naftom, a u Moskvi te diljem istočne Europe osniva predstavništva svoje frankfurtske firme koja stasa u najveću trgovačku kuću na prostoru Sovjetskog saveza.
Dovitljivi Bosanac svoje proizvode uspijeva plasirati i na Zapad, a imao je ugovore i o isporuci nafte Amerikancima, međutim onda mu stiže zabrana pošto je s ruskim partnerom počeo opskrbljivati Kubu u vrijeme dok je na snazi bio embargo. Do danas vrijedi zabrana trgovine koju je Moralić dobio od SAD-a, a on sam jedne je prigode kazao kako je najviše zarađivao tijekom dviju naftnih kriza 70-ih godina.
Uz to što je svoj biznis razvijao u Njemačkoj i Rusiji, bazirao se i na Kazahstan te Ukrajinu stječući impresivno poslovno carstvo i nekretnine čak i u dalekoj Kanadi. Devedesetih se vraća u Hrvatsku gdje je pokušavao od Todorića kupiti PIK Vrbovec, no bez uspjeha.
Sredinom devedesetih kupuje Božjakovinu poljoprivrednodovro s 2500 hektara, a početak 2000-tih za Moralića je označio ulazak u Kutjevo, poljoprivredni kombinat koji se prostire na preko 700′ hektara, a na kojem se pored oranica nalaze voćnjaci, lovišta i dakako nadaleko poznati vinogradi. U susjednoj Sloveniji Moralić ima kemijske tvornice, u Portorožu ljetnikovac i privatnu avionsku kuću, skoro cijelu obitelj uveo je u biznis, a on za to vrijeme živi u dvorcu Štakorovac pored kojeg posjeduje kuće u Kopru i Frankfurtu, vilu u Crnčiću u Cavtatu, a osim toga u prigorju posjeduje tri dvorca, leti privatnim zrakoplovom, a njegov Kemokompleks godišnje bilježi preko 300 milijuna dolara prihoda.
