Pozitiva

SRBI NE PRAŠTAJU USPJEH: Ubavka kao Rebecca postala kraljica nafte i gasa, podržava fondacije Vlade Divca i Novaka Đokovića

Ako u Wikipediji na srpskom jeziku potražite članak o Rebecci MacDonald, nećete ga naći. Ali zato Wikipedija na engleskom jeziku i te kako ima brojne podatke o ženi koja važi za najbogatiju Srpkinju na svijetu. Rođena je 1953. godine kao Ubavka Mitić, ali u svijetu je poznata kao Rebecca MacDonald iz Kanade. A ko je zapravo ova moćna žena koja je na poziv Novaka Đokovića ušla u savjetodavni odbor PTPA, Asocijacije profesionalnih tenisera?

 Ona je poslovna žena iz Toronta, dobitnica više nagrada u biznisu. Stoji na čelu Just Energy grupe, kompanije za trgovinu energentima koju je osnovala.

„Odrasla sam u Jugoslaviji, uz vrlo stroge roditelje. Završila sam Prvu beogradsku gimnaziju i upisala medicinu, ne zato što sam medicinu voljela već zato što su tata i mama to željeli. Sa 22 godine sam pobjegla u Kanadu. U to vrijeme je bilo lako dobiti vizu za Kanadu. Ta zemlja je bila dovoljno daleko od tate i mame, od Jugoslavije, od Evrope. Mislila sam da je Kanada zemlja potencijala. Tada sam bila relativno mlada, ali sam definitivno odlučila da sam sa životom u Jugoslaviji završila i nikada nisam pomišljala da ću se u Jugoslaviju vratiti. Zato nikada nisam imala želju za povratkom. Kada donesem neku odluku, ja sam sasvim fokusirana na nju, ništa ne može da me spriječi da je sprovedem“, kazala je u intervjuu za magazin Biznis.

O svom teškom putu govorila je i u intervjuu za TV Hram.

„Djevojčica Ubavka Mitić otišla je u Kanadu i postala Rebecca MacDonald. Bio je to trnovit put. Mnogo je teže nego što mladi misle. Zapad nije za svakog. Bio je to avanturizam. Kada ste mladi, ne razmišljate mnogo. Ali nikada nisam zažalila. Opstati na Zapadu je veoma teško. Ponosim se što sam Kanađanka srpskog porijekla.“

Kazala je i kako je u posao ušla jer je tvrdoglava, tj. zato što joj je pokojni muž rekao da neće uspjeti.

U svijet biznisa je zakoračila 1986. kada su se stvorile nove prilike u industriji prirodnog gasa Ontarija. Zanimljivo je da je Rebeccina prva kompanija počela da gubi profit kada su cijene gasa pale nekoliko godina kasnije. Godine 1997. ponovo je ušla na tržište osnivanjem korporacije Ontario Energy Savings, iako je imala minimalan profit. Kada su cijene gasa ponovo počele da rastu 2001. godine, počela je da se diže i Rebeccina grupa Just Energy Inc. Posao je potom proširila na američko i evropsko tržište.

„I danas provodim puno vremena sa mladim djevojkama i ženama jer mi mnogo smeta kada svi u Sjevernoj Americi krive muškarce za neuspjeh žena. Žena mora da stane baš kao i muškarac iza onoga što želi da uradi. Mene je Srbija više pripremila za Zapad nego sam Zapad“, kazala je Rebecca MacDonald, koja je u Torontu sagradila crkvu nalik na Studenicu.

U međuvremenu Rebeka je postala članica mnogih odbora i fondacija. Poznato je i da je donirala tri miliona dolara čuvenoj bolnici Maunt Sinaj u Torontu za borbu protiv reumatoidnog artritisa, bolesti sa kojom se i sama borila.

Proglašena je za preduzetnicu godine u Kanadi. Ima i počasni doktorat Univerziteta Viktorija. Pre četiri godine dobila je orden Svetog Save.

Postala je poznata kao srpska kraljica nafte i gasa budući da se njeno bogatstvo procenjuje na dvije milijarde dolara.

U slobodno vrijeme prati tenis i obožava Novaka Đokovića. Kad je on 2018. osvojio US Open, ona ga je bodrila iz lože i sa njim proslavila titulu. 

Rebeka je za magazin Biznis pričala i o svom radu sa fondacijama „Ana i Vlade Divac“ i „Novak Đoković“.

„U obje te fondacije imam povjerenje i volim ih kao ljude. Oni su dobri ljudi, žele da pomognu svom narodu i to vrlo cijenim kod njih. Poznajem mnoge slavne ličnosti i meni nije bitno da li je neko slavan ili ne, već kakav je čovjek. Zvijezde dolaze i prolaze, a ljudi ostaju. Ali Srbi u svom karakteru imaju nešto što nigde nisam vidjela u svijetu – sve će vam oprostiti sem uspjeha. To ne mogu da shvatim.“

A kako se najbogatija Srpkinja opušta, budući da je jednom izjavila kako radi najmanje 10 sati dnevno? 

„Opuštam se samo kada odem u ljetnjikovac na jezeru ili u svoju kuću u Dominikanskoj Republici. Kada sam u Torontu, telefoni stalno zvone, tu nema opuštanja. Tehnologija je veoma dobra i veoma loša stvar. Uvijek si na kratkom povodcu – uvijek te pronađu.“

„Vjerujem u gotovinu. Verujem u sudbinu. Veoma snažno vjerujem u sudbinu. Smatram da smo svi rođeni sa razlogom. Moja sudbina je bila da dođem ovdje, da uđem u ovaj posao. Sigurna sam u to.“

Povezani članci