Aktuelni političari u BiH bi, kada se spomenu imena Bogića Bogićevića i Mirka Pejanovića, trebali ustati na noge. Umjesto toga oni pokušavaju svakoga ko je ljudski i intelektualno iznad njih valjati u blatu koje stalno stvaraju.

Piše: ERNAD METAJ

U pravu je Denis Zvizdić kada kaže kako je svakom normalnom Bosancu i Hercegovcu čast biti savremenikom, poznavati i sarađivati sa gospodinom Bogićevićem i akademikom Pejanovićem.

Bila je to reakcija na tvrdnje Milorada Dodika da "Bogić Bogićević, kao i Mirko Pejanović, nisu nikakvi Srbi, već izdajnici srpskog naroda". Po profesiji, kako on to kaže, i ne može postati Srbin, jer to nije profesija, nego dio čovjekovog bića, koji se nikada ne može otuđiti. 

Samo ime bez karaktera od njega ne može napraviti Srbina, kaže Dodik i šalje primitivnu poruku Bogićeviću koji je sve ono što je Dodik možda želio postati, ali mu kriminal nije dao pa se okrenuo nacionalizmu.

- U Sarajevu i današnjoj BiH ne predstavlja nikoga i ništa sem kamuflirane Srbe koje su muslimani potrošili i to je jedina činjenica. Ako nije naučio lekciju za izbore za gradonačelnika o korektnosti muslimana, neće nikad, napisao je Dodik.

Upravo ova rečenica demaskira i Zvizdića. Na žalost iza njegove velike priče obično ne stoje djela. Pokazala je to Zvizdićeva stranka u Sarajevu kada se sa ljudskom gromadom kakva jeste Bogićević "poigrala" jer za gradonačelnika Sarajeva politici ipak treba neko po njihovoj mjeri. 

Čini se ne znaju šta bi i kako bi sa Bogićevićevim karakterom koji je ostao čvrst i u tami bunkera gdje se komadala Jugoslavija i dok je postojala prijetnja da bi zbog njegove ljubavi prema BiH mogla stradati njegova porodica.

Brutalno, bez stida, političari koji su davno prodali obraz za vlastite beneficije eliminisali su mogućnost da Bogićević bude gradonačelnik Sarajeva. Njima treba populista i neko ko će klimnuti glavom kada mu se nešto kaže.  

Slično je i sa Pejanovićem kojeg bi lažne multikulturalne političke elite u Sarajevu voljele svesti na ikebanu koju bi po potrebi pokazivali svijetu braneći se kako nisu nacionalisti kao oni sa druge strane. Pejanović je, baš kao i Bogićević, za novokomponovane političke elite navikle da zarađuju na nacionalizmu i podjelama smetalo koje nije pokleklo pred ludilom nacionalizma i ne odustaje od vjere da BiH treba sačuvati onakvom kakva je nekada bila, a to je multietnička, multireligijska i multikulturalna država koja je gradila zajednički život ljudi više naroda.

Na žalost sigurno je da zaboli kada Pejanović priča o ideološkom zaokretu Milorada Dodika i traćenju našeg vremana od strane politika koje 30 godina nisu napravile ozbiljan pomak u BiH. U to se ne računa prelijetanje iz stranke u stranku, iz fotelje u fotelju.

- Tako su danas naši poštovani i cijenjeni sugrađani Bogić Bogićević i akademik Mirko Pejanović dobili niz komplimenata, jer kada Dodik nekoga najprizemnije vrijeđa (a vrijeđanje nije defekt intelekta, nego ljudskosti) to automatski znači da je riječ o osobi ili osobama koje imaju državotvornu svijest, lični integritet, dostojanstvo i autoritet, koje znaju razliku između dobra i zla, koje ne prihvataju historijski revizionizam, koji, kao i svi civilizirani ljudi, preziru rigidne nacionaliste i ratne zločince i koji državu BiH vide kao cjelovitu, demokratsku, interetničku, antifašističku i evropsku zemlju, napisao je Zvizdić na Facebooku.

Ako pažlivije pročitamo Zvizdićevu izjavu shvatićemo da se on pokušava identifikovati sa Bogićevićem i Pejanovićem, jer sve svodi na konstataciju da je dobar onaj koga Dodik kudi. Predugo je Zvizdić dio politika koje su s Dodikom išle pod ruku da bi mu vjerovali, a to najbolje pokazuje statistika o broju rukovodećih državnih službenika u KS (osim ministara koji su opet tu da stvore dekor multikulturalizma) iz reda srpskog i hrvatskog naroda.

Uporno zatvaranje očiju pred tim činjenicama daju prostor Dodiku da se razmaše svojim prizemnim uvredama koje, kako je odlično istakao Pejanović, ne vrijedi ni komentarisati. Dodik je sam izabrao da bude samo Srbin, a ne i čovjek, kosmopolita, antifašista, državnik koji neće gladan narod kupovati sendvičima dok njegova djeca razvijaju unosne biznise.

Zato pustite Bogićevića i Pejanovića na miru, ne uvlačite ih u svoje prljave političke igre. Ne gradite svoj integritet na njihovim imenima jer će vas istorija za razliku od njih brzo zaboraviti. Vi niste i nikada nećete biti kao Bogićević i Pejanović koji su pokazali da se može biti političar i ostati čovjek.