Enrico Sforza, šarmantni italijan koji je pokupio sve bosanske fore je zaista pravi čarobnjak kakao je to rekao jedna od učesnika trećeg cabrio oldtimer skupa. Samo čarobnjak je sam uz pomoć nekoliko prijatelja mogao organizovati tako veliki susret pun darivanja.- Ovo je fenomenalno. Prelazili smo granice i semafore brže nego državni službenici, rekao je jedan od učesnika.

Drugi je istakao da sličan događaj ne postoji na Balkanu, jer Enrico u sve ulaže puno ljubavi, a kada se tako radi ne može da bude loše. I zaista, bilo je više nego zabavno u Petrovcu na moru slušati Enrica Sforzu kako dodjeljuje nagrade učesnicima trećeg kabrio oldtimera skupa. Nagrade simpatičnih naziva izmamile su osmjeh svih učesnika, ono na čemu Sforza uporno insistira, a oldtimeri, njih 40 – etak otimali su uzdahe ljudi koji su na trenutak zaboravili da su na moru.

Teško je ostati ravnodušan kada se primi nagrada za najšvalerskiji automobil, pri čemu glasove daju svi učesnici. Milan iz Srbije je ovu laskavu titulu za svoju korvetu prokomentarisao riječima da je nagrada došla u pogrešne ruke. Možda jeste, a možda i nije. Možda je Milan lažno skroman, a možda i nije svjestan da mu je automobil zaista izazovan.

Najljepši automobil je u vlasništvu Jakše Vranješa iz Splita. On vozi mercedes, ali mu je kako kaže Enrico ulio dušu. - Ja sam mislio da će Enricov automobil pobijediti, al papir sve kaže, našalio se vlasnik automobila koji je za većinu učesnika bio najljepši, a to nije nimalo lako u konkurenciji sa Jaguarima, Pontiacima, Kadilacima, BMW – ovima, Rols Rojsevima i drugim skupocjenim limuzinama.

Mnoštvo je dodijeljenih nagrada, a među njima su bile i za najnapucanije, auto, Najurednije i najneurednije, za auto iz tvojih snova, auto s kojim bi išao na ljetovanje, kao i najkulturnije auto.

Kako je završilo tako je i počelo, sa puno osmjeha. Stotine ljudi u Sarajevu je slikalo i snimalo veselu družinu „staraca“ koje je organizator nahranio gorivom na Eoil pumpi, dok su se vlasnici zasladili u Badem butiku dok su njihovi miljenici kraj Sebilja mamili radoznale poglede.Od početka se vidio Enricov potpis u organizaciji skupa. Opušteno, a opet pedantno i odgovorno, sa puno vizije koju najbolje oslikava saradnja graničnih policija BiH i Crne Gore koje su prema veličanstvenom skupu pokazali dužnu pažnju. Kako smo mogli čuti od učesnika prepričavat će se godinama  kako su im je prelazak granice bio olakšan,i kako su pripadnici MUP -a dvije zemlje učinili sve da se kolona kreće nesmetano.
Italijana sa bosanskim ćeifom nije omelo ni to što u Sarajevu nije bilo sluha za njegov „san“ da helikopterom u centar grada spusti Ferrarijev bolid Formule 1.

Zato je njegov entuzijazam otvorio mnoga druga srca, a posebno treba istaći Turističku zajednicu Crne Gore, Podgorice i Budve koje nisu pogriješile što su vjerovale Enricu. Njegov cabrio Oldtimer skup je jedinstven jer je sve prožeto poklonima i saradnjom koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Tako je i ovog puta bilo dovoljno sponzora da bi učesnici mogli lijepo spavati i odmoriti se, dobro pojesti, te kušati najbolja crnogorska vina ili se okrijepiti usput i dosuti malo goriva kao što je bilo u Gacku. Uz već pomenute vjerujemo da se i Hotel Podgorica, Plantaže, benzinska pumpa Manom, restoran Katić, Porto Montenegro i drugi sponzori nisu pokajali za nesebičnu podršku skupu koji to i zaslužuje.

Nestvarno je bilo vidjeti ispred vodopada na ulazu u vinski podrum Šipćanik gdje se vesela družina okrijepila uz sjajnu kuhinju i vrhunska vina po kojima su Plantaže poznate širom svijeta.Impresioniralo je strpljenje rukovodstva Hotela Podgorica koje je uz smještaj dostojan renomea kulturnog dobra Crne Gore pripremilo i zabavni program. 
Ekipa Ljudski. Ba će rado opet u Podgoricu, ali i restoran Katić u Petrovcu na moru gdje pripremaju vjerovatno jednu od najukusnijih riba na Jadranu.Nas je oduševila Enricova dosljednost u nastojanju da svaki detalj bude besprijekoran i u skladu sa dogovorenim. Nije se ustručavao reći da Slovenska plaža nije bila na nivou očekivanja prema ovom skupu, jer profesionalizam se najviše treba pokazati kada darujete nešto. Ta, ne tako mala neugodnost ipak nije pokvarila cjelokupni utisak, jer kako kažu na Balkanu kada ti je najbolje treba u cipelu staviti kamenčić da te malo žulja.

Na kraju i Enrico je zasluženo dobio nagradu od jednog oldtimer kluba. Ljudi jednostavno nisu imuni na dobrotu, a na ovom skupu nje je zaista puno. Ono što je najvažnije osjeti se na druženju učesnika koji dolaze iz svih republika bivše Jugoslavije i dokazuju da je puno više toga što ih spaja, nego onog što ih razdvaja. Zaista je bilo emotivno slušati pojedince koji su poslije tridesetak godina opet bili u gradovima za koja ih vežu lijepe uspomene iz nekih boljih vremena. Enrico svaka čast.