Kad ljudi kažu da ljekari nemaju posao nego poziv, onda misle na medicinare poput Aleksandra Babića.

On je ljekar opšte prakse koji pored svih svojih zdravstvenih muka, od svog poziva i misije da pomaže drugima ne odustaje, čak i kad mu je najteže, a priča o njemu dirnula je cijeli region.

Doktor Aca, kako ga zovu kolege i pacijenti, živi sa cističnom fibrozom zbog koje su mu pluća uništena. Zato na posao često dolazi noseći sa sobom bocu kiseonika. Nada da mu bude bolje postoji, bar tako vjeruju ljekari koji rade sa njim, a jedan od njih Ivica Zdravković, podijelio je neverovatno dirljivu objavu na Fejsbuku koja je ujedno i poziv dobrim ljudima da pomognu. 

Evo šta je Ivica napisao:

Nisam znao kako drugačije, pa ću ovako, kako jedino i umijem, direktno i konkretno: Ovo je Aleksandar Babić. Doktor Aleksandar Babić. Kolega. Jedan car, dobričina, šaljivdžija, srce kao kuća...

Aca živi u Trebinju. Ima 47 godina, oženjen je, radi kao ljekar u domu zdravlja. I na kiseoniku je. Po cijeli dan. Bori se sa cističnom fibrozom, koja mu je uništila pluća. Bori se kao lav. Ide na posao pod kiseonikom. Ne da se. I tako već godinama...

I ova fotografija snimljena je pre par dana, poslao mi je da se pohvali kako je uspeo da dođe do ordinacije. Da pomaže drugima...A kako da mi pomognemo njemu?

Maloprije sam pisao Univerzitetskoj klinici za torakalnu hirurgiju u Beču, koja je u poslednjih par godina izvela najvise transplantacija pluća u Evropi. Ne znam kad će mi i da li će mi odgovoriti. A potrebno je samo da ga vide. Da kažu da li bi ga operisali. Ima li nade.

Pritom, Aca je posebno čudo: ima Kartagenerov sindrom - svi su mu organi smješteni "naopako". Srce je desno, jetra levo... To je dopunska muka.

Eto. Pa sad, ko umije ili zna kako da pomognemo ovoj dobroj duši, neka se javi. Najbolje naši ljudi koji imaju kontakt u Beču, na Univerzitetskoj klinici za torakalnu hururgiju. Da krenemo od nekud. Da odvedemo Acu tamo. Da ga neko sprovede gdje treba...