Ljubljana će uskoro - u redosljedu Sarajeva, Banjaluka, Tuzla, Mostar, postati peti najveći bosanski grad u svijetu. Pitam se čime je to zaslužila kad luk nije ni jela ni mirisala. Nije napravila ništa da bi imala tu privilegiju. Svejedno, Bosanci i Hercegovci masovno idu u Sloveniju jer je država uređena, zasnovana na održivom sistemu. Ljubljana je jedan od najljepših gradova u Evropi. Jednim dijelom, zahvaljujući i gradonačelniku Zoranu Jankoviću koji menadžerski uspješno upravlja gradom.

Kolega Nihad Đozić nam je kao podršku poslao sjajan tekst koji prenosimo u cijelosti.

Deng Sjao Ping je davno otkrio jednostavnu istinu: 'Nije bitno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe' i pametni na toj osnovi grade standard i kvalitet života građana. To je suština vladanja, bolje reći, upravljanja, ne podjele na 'naše' i 'njihove'. Brojanjem krvnih zrnaca se ne mogu urediti međusobni odnosi i nema drugog puta osim pozitivne selekcije na osnovu rezultata. Ljubljana će i šesti put povjeriti mandat Jankoviću jer više vjeruju svojim očima nego njemu. Tako se glasa i bira.

Oči su sastavni dio moždanog sustava i samo to što vidimo i u mozgu procesuiramo, pomaže da se pravilno odlučimo. Nikom ne treba vjerovati na riječ, osim prvi put, ali i tada na osnovu referenci i onog što je prije radio. Ako nam neko stalno govori za bijelu mačku da je crna, za crnu mačku da je bijela, taj uporno vrijeđa naš očinji vid i inteligenciju. Samim tim, i ljudsko dostojanstvo podanika i prognanika. Ko je kriv što ljudi masovno odlaze iz tako lijepe zemlje kao što je BiH? Sami smo krivi.

Bosanci i Hercegovci su (p)ostali objekt politike jer ih je kurva ubijedila da vlast pripada nacijama i nacionalnim elitama, a ne njima - građanima. To više niko ne može opravdati ratom, rat je završen   1995. godine u Dejtonu, a to što i dalje traje drugim sredstvima, posljedica je vladanja nacionalnih elita. Ključno pitanje je ko ratuje i protiv koga? Ako malo pojednostavim da lakše shvatim problem, oni ratuju protiv građana, što je neka vrsta 'etničkog čišćenja' jer građani imaju svoje identitete.

Logika je jednostavna: 'Protjeraćemo te lijenčine da idu u svijet raditi, a mi ćemo biti velikodušni i dozvolićemo im da dolaze na godišnji odmor i ovdje ostave svoje ušteđevine'. Ne treba zaboraviti, dijaspora je glavni finansijer nacionalnih elita i - na posredan način - održavamo ih na vlasti. Što je cinizam prve vrste jer kako je moguće biti toliko (ne)inteligentan da pomažeš dušmaninu koji te je otjerao sa kućnog ognjišta. Radiš k'o crnac na gradilištu da bi nahranio hobotnicu seoskih varalica.

Svuda po Evropi će te jedva dočekati (fali im radne snage) i pošteno platiti tvoj rad, a ko si, šta si i kako ćeš trošiti svoje pare, to nikog ne zanima. Samo moraš poštovati zakone i naučiti jezik u cilju bolje komunikacije, a pomaže i lakšem integrisanju u društvo. Većina se brzo i kvalitetno integriše, nažalost ima i onih koji se asimiliraju ili - suprotno tome - getoiziraju, što nije dobro, ali je njihovo pravo i oni će platiti cijenu svoje procjene ili izbora. Poenta je da svako od nas može da bira.

Postavlja se pitanje zašto pravo ne izbor nije moguć i u matičnoj državi? Možda zato što je država zarobljena od strane poznatih počinilaca, a nekažnjivost je sveprisutna. Ne postoji stroga podjela vlasti, nezavisnost i odgovornost institucija, i kontrolni mehanizmi, već isti ljudi drže sve poluge u svojim rukama. Oni određuju prioritete i sami sebe kontrolišu - što je jedan od oblika autokratije. Građani žele živjeti u demokratskom društvu. Niko ne ide vani iz čista mira, već iz ljute nevolje.

Svak bi volio živjeti u svom zavičaju i imati solidno plaćen posao. Normalno uspostaviti porodicu, praviti kuću i okućnicu, obrađivati vrt i saditi vočnjak. Ne treba puno za dobar život i egzistenciju: kvalitetno zdravstvo i obrazovanje, solidna infrastruktura i komunala, uređeno društvo i pismena javna uprava, stabilna privreda i pravedni porezi, politička sigurnost i osobna bezbjednost. Zar je previše očekivati tako nešto od armije dobro plaćenih političara u poslednjih nekoliko decenija?

Bosanci i Hercegovci nisu ni bolji ni gori od drugih ali im je politika uspjela poljuljati svijest o sebi. Gdje god dođemo mi smo ono što jesmo, jedino u Bosni i Hercegovini ne možemo biti? Ne znam kakva je logika jer to je naš fundamentalni identitet? Naravno, čovjek može imati više identiteta, samo mora voditi računa koje su opšte karakteristike. U Sloveniji u kojoj živim skoro tri decenije, Bosanci i Hercegovci su prepoznati kao dobri i marljivi radnici, korektni i poštovani sugrađani.

Zanimljivo je da nije uvijek bilo tako, ali je dokaz da su pozitivne promjene moguće. Prije rata, ili raspada bivše SFRJ, svi iz bivših republika, bili su 'Bosanci' u Sloveniji. Naprimjer, Crnogorac bi se čudio i govorio: 'Nisam ja Bosanac, ja sam Crnogorac', a neko bi mu rekao: 'Ma isto je to'. Nakon osamostaljenja svi iz južnih republika smo postali 'čefuri'. Onda je Manjifiko snimio pjesmu na tu temu i riječ je nestala iz javnog prostora. Danas smo što jesmo i Slovenci znaju ko je šta i ko je ko.

Slično je i u svim državama EU u kojima žive i rade Bosanci i Hercegovci. Bukvalno, otjerani su sa svojih ognjišta što u ratu, što u poratnom periodu pogrešnim politikama. Većina se dobro snašla, ostvarila i realizovala, i žive pristojnim životom. Niko im ništa nije dao, ali ni uzeo, i svako od njih, morao se sam izboriti za svoj status. Danas imamo ljude porijeklom iz BiH (od radnika do doktora nauka) koji su se integrisali u nove domovine. Stekli su ugled, uticaj i poštovanje nove sredine.

Svima je zajedničko da im nije svejedno za matičnu domovinu jer mnogi bi se možda htjeli vratiti, proživjeti mirne penzionerske dane u zavičaju. Njihovo iskustvo, način života i novac bi pomogao održivom razvoju Bosne i Hercegovine. Jedini preduvjet je da država i društvo budu uređeni, i da ljudska prava i zakoni važe jednako za sve. Niko ne voli biti građanin drugog reda. Ako to nismo u dijaspori, zar je puno očekivati tako nešto u matičnoj domovini? Valjda će od oktobra biti bolje.

Samo da ne bude: 'Ne brinite, oni koji su nas doveli dovde, vodiće i dalje'.