Jedini koji bi još i mogao spasiti Milorada Dodika od pada i kraha je naš bivši drug Denis, i on već na tome svojski radi.

Piše: MARKO RAGUŽ (SARAJEVO, 7.7.2024)

ALIJIN ILI SIDRANOV PORTRET?

Važnu bitku za Alijin portret, „drug Denis“ je dobio. Time je novopečeni heroj „multi-kulti“ Sarajeva dobio i pravo u Alijinim cipelama „hodit malen ispod zvijezda“.

Na Alijinom putu u Alijinim cipelama, baš lijepo i logično zvuči, zar ne?

Građani su glasali za promjene, a dobili su Alijinog „druga Denisa“.

„ZAUSTAVITE DODIKA“, ultimativno urbi et orbi poručuje drug Denis predstavnicima međunarodne zajednice i daje im rok od 7 dana da to urade.

Jedini koji bi još i mogao spasiti Milorada Dodika od pada i kraha je naš bivši drug Denis, i on već na tome svojski radi.

Sada se vratimo malo u prošlost:

„Došlo je vrijeme da se podjelimo“, reče nam Alija tokom 1993. godine i onda stvarno podjeli do tad jedinstvenu i od cijelog svijeta priznatu republiku Bosnu i Hercegovinu. Ko mu je dao mandat da to uradi? Niko. Alija i „zeleni anđeli“ oko njega ipak potpisuju smrt cjelovite države.

Ovo je bilo rušenje ustavnog poretka i čin veleizdaje, dragi naš druže Denise. To smo kao zaboravili pa sada grakćemo kao crni gavranovi optužujući Dodika da on kobajagi ruši ustavni poredak.

A šta s tobom da radimo bivši druže Denise, ima li tebi spasa?

Šanse još ima, nada umire posljednja. Nakon tvoje izborne pobjede pjesnik Abdulah Sidran se diskretno ponudio da ti bude savjetnik.

Iskoristi ovu priliku koja ti se nenadano ukazala i dobro „naćuli“ uši kako bi čuo šta ti A. Sidran „prišaptava“.

Dakle, za početak urami jednu  Sidranovu sliku i okači je u svoj kabinet umjesto Alijine, u nadi da će na koncu možda ipak sve izaći na dobro.

Svašta smo se ovih dana nagledali i naslušali pa me ne bi začudilo da se na koncu pojavi fotka Željke i Denisa kako skupa klanjaju u kabinetu pod Alijinom slikom.

„Ostavite mi samo džamiju i rakiju, a sve drugo uzmite“...

To je u najkraćem vizija „državne politike“ koja u spoju sa našim kratkovidim mahalskim mentalitetom okonča po običaju na slijepom kolosjeku. Prozirni su pokušaji da se manipulacijom sa brojem žrtava (i ritualima koji taj segment „lukavu strategije“ prate) ostvare ratni ciljevi. Tek što je rat počeo naš tadašnji šef diplomatije Haris Silajdžić tokom susreta sa američkim kolegom Džejmsom Bejkerom, pored ostalog, izjavljuje: „balkanski kasapin Slobodan Milošević je poklao preko tristo hiljada bosanskih muslimana“...

Nakon dugih istraživanja i evidentiranja Mirsad Tokača je sa svojom komisijom ustanovio da cifra stradalih tokom rata u Bosni (uključujući i vojne i civilne žrtve sva tri naroda) ne prelazi broj od 100 (sto) tisuća ljudi. Vlasti nisu objavile spisak ubijene djece Sarajeva, uprkos žestokim medijskim kritikama. Bakir nam juče na državnoj televiziji odaje tajnu da na tom spisku ima i „stotinjak srpske djece koja su ubijena srpskim granatama“. Hm. Ubijena djeca Sarajeva hrvatske nacionalnosti, za Bakira, nisu ni pomena vrijedna. O ovome sami prosudite... 

Šta je ostalo od zajedničke nam države za ovih poratnih 30 godina? Malo, gotovo ništa. Bosna se već preselila u maglovite sfere fikcije.

Zato treba skupiti hrabrosti, pa i ovo kazati: Dejtonski Ustav će biti posljednji Ustav naše zajedničke domovine, i za to bi ga trebali čuvati „kao zjenicu oka svoga“.

DVA REISA JEDNA AHMEDIJA

Ako padnu institucije BiH moramo biti spremni našu zemlju braniti i oružjem, poručio nam je nedavno reis Kavazović. „Prvi do reisa“ uvaženi Miro Lazović ga je podržao ovim riječima: Kako će reis Kavazović drugačije braniti zemlju nego oružjem, neće valjda „dovama“ (molitvama)?

Hm. Jedna stara indijanska uzrečica kaže: -Veliki Bože sačuvaj me od toga da o ljudima donosim sudove, prije nego što bar jednu milju prohodam u njihovim Mokasinama-.

Ono što je kroz vijekove krasilo Bosnu to je bila iskrenost i velika ljudska finoća „dobrih Bošnjana“, upravo zato bi se trebali čuvati nesmotrenih izjava, jer kao što nobelovac Ginter Gras negdje zapisa „i  „tanke“ riječi postanu „debele“ kada se izgovore.

INSTITUCIJA „VISOKOG PREDSTAVNIKA“ JE TRENUTNO NAŠA KLJUČNA INSTITUCIJA

Kristijan Šmit vuče poteze brzo i mudro (u stilu nekadašnjeg Gerd Milera efikasno postiže golove) i već je zasjenio sve svoje predhodnike na toj funkciji.

Dejtonski Ustav kao što rekoh moramo čuvati „kao zjenicu oka svoga“.

Isuviše je rano da skidamo dejtonske „luđačke košulje“, lijepo nam stoje i daleko od toga da su postale „demode“.