Na Badnjak katolički su, kao i svakoga dana, dolazili na kuhanu rakiju supatnici moga djeda Mate.

Piše: ZDENKO SAMARŽIJA

Čika Steva, komandir milicijske stanice, donosio je teglu meda i vijenac češnjaka i naučio me da češnjak umačem u med kako bi me vještice ostavile cijelu godinu na miru.

Rekao je s vrata mojoj baki "Sada će Milena donijeti šarana, samo da ga očisti". Deda Jova je donio kotur ovčijega sira i kutiju kravljeg sira-škripavca i ispričao neku priču s Divljeg zapada gdje je dvije godine bio šerif u nekom gradu - nikada nisam saznao gdje je i kako deda Jova upoznao dr. Pavla Gregorića s kojim je digao ustanak na Papuku i kako su znali da su dva čika Stevina brata isto komunisti.

Samo što se ova dvojica nisu vratili. Onda su došli Vinko Zimmermann, koji je bio u logoru za Švabe, i čika Mato Borš.

Bio je šef Remontnog zavoda u Vršcu i popraljao avione dok nije prešao u NDH pa zdimio s Franjom Kluzom u partizane.

U avionu kod Livna našao je torbu Ive Lole Ribara i odnio je dr. Ivanu Ribaru. Možda je u torbi bilo pismo Slobodi... koja je moja najdraža božića pjesma.

Ne zna. Nije otvarao torbu. Svako jutra su se napili da proguraju dan. Samo su plakali u rano jutro na katolički Badnjak.

Naravno da su sutra u 6 sati došli čestitati Božić i ponovno se napili jer tada nije postojao PTSP.

(Zdenko Samaržija, ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)