Tokom 1946 godine povodom sve učestalijih savezničkih provokacija prodorima njihove avijacije na teritoriju SFRJ, Tito je naredio da se američki avioni pozovu na spuštanje na neki od domaćih aerodroma, a ako to odbiju - da se otvori vatra. Prvi avion je pristao na spuštanje tek pošto je izrešetan mitraljezom - tom je prilikom ranjen turski vojni diplomat, a drugi avion sa četiri pilota, bio je oboren. Američke vlasti su naredile da se jugoslovenske granice zaobilaze u širokom pojasu.

Augusta 1946. radarski osmatrači javljaju da se u vazdušnom prostoru krećući se u pravcu Ljubljane nalazi nepoznata strana letjelica. Odmah je alarmiran 254 vazduhoplovni lovački puk, koji u presretanje nepoznatom avionu šalje dva lovca JAK -3. kojima su pilotirali poručnik Dragan Zečević i zastavnik Dragan Stanisavljević.

Za nekoliko minuta tačno u 12,50 čas. 9.augusta 1946. par jugoslovenskih lovaca našao se sa lijeve i desne strane aviona C- 47 sa američkim vojnim oznakama, dajući mu krilima signale da ih prati kako bi ga izveli iz Jugoslovenskog vazdušnog prostora. Međutim, na ove opomene nije bilo odgovora, te su lovci otvorili mitraljesku vatru ispred aviona, koji ni tada nije skrenuo sa svoje maršrute. Kada je stigla naredba da se avion obori, poručnik Zečević je pucao u desni motor i onesposobio ga. Sa jednim motorom pilot Vilijam Krombi uspeo je da „tvrdo“spusti avion na jednu livadu oko 12 kilometara od Kranja.

Deset dana kasnije 19. augusta u blizini Bleda srušen je drugi američki C- 47 oko dvije milje u jugoslovenskom vazdušnom prostoru. Ovaj transportni vojni avion su također oborili jugoslovenski lovci, mada su drugi izvori tvrdili da je avion oboren vatrom jugoslovenske protuvazdušne odbrane.Amerikanci su objavili video sa sahrane vojnika možete ga pogledati

Daily News tada je zahtijevao, za odmazdu, bacanje atomske bombe na Beograd, a američki državni tajnik Berns pozvao je Kardelja, koji je tada bio u Parizu na mirovnoj konferenciji, prijeteći mu najoštrijim riječima. 

Poslije serija prijetnji sa americke strane, oglasio se Tito:

„ Jugoslavija neće više tolerisati drskost imperijalističkih sila. On je naveo da je samo od početka mjeseca augusta zabilježeno nekoliko desetina slučajeva nedozvoljenog prelijetanja jugoslovenske teritorije od strane anglo-američkih aviona. Obrazloženja da su avioni zalutali zbog lošeg vremena u sred leta, su najobičnije imperijalističke obmane i laži. Ova praksa je nastavljena još upornije poslije obaranja prvog aviona.Tito je upozorio da imperijalisti, pri čemu se to ne odnosi na sve zapadne saveznike iz proteklog rata, ne treba da imaju iluzije da će Jugoslavija biti zaplašena prijetnjama i ponovio da će svaki atak na jugoslovensku teritoriju, biti kažnjen, bez obzira na cijenu.“

Već smo spomenuli kako je američki državni tajnik Berns oštro razgovarao s Kardeljom u Parizu u povodu obaranja američkih aviona. Kardelj je obavijestio Tita o tom razgovoru, pa je uslijedila Titova pomirljiva izjava da se avione ubuduće neće obarati, nego će biti zabilježen njihov broj. Po povratku nam je Kardelj pričao da su članovi sovjetske delegacije bili oduševljeni što smo oborili američke avione, ali su i savjetovali: “Nemojte oboriti i treći avion...” Amerikanci su obustavili neprijavljeno prelijetanje našeg teritorija, iako se odnosi nisu bitno popravili...

Napeta situacija je smirena nakon dogovora maršala Tita i američkog ambasadora Patersona da se porodicama poginulih američkih avijatičara isplati novčana odšteta, a Amerikanci su prestali da nadleću Jugoslaviju.