Na današnji dan prije 70 godina Josip Broz Tito postao je prvi predsjednik Federativne narodne republike Jugoslavije. U BiH se ovih dana lome koplja oko formiranja vlasti, a zakletva koju je položio Tito pokazuje gdje smo došli nakon 70 godina i šta su tada, a šta danas bili prioriteti političara.

- Zaklinjem se svojom časću i čaćuu radnog naroda Jugoslavije- svečano je izjavio Tito pred poslanicima - da ću sve dužnosti predsjednika Republike izvršavati predano i vrijedno, da cu se pridržavati Ustava i zakona i drugih odluka Narodne skupštine, da ću čuvati i braniti suverenitet i dostojanstvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije i da ću sve svoje snage zalagati za bolji napredak i procvat slobodne i ravnopravne socijalističke zajednice naših naroda.

Dok je Tito govorio o ineteresu svih naroda u BiH svjedočimo politici koja zloupotrebljava konstitutivnost za ostvarivanje partijskih i ličnih interesa onih koji vladaju skoro dugo kao i on samo što izostaju konkretni rezultati jer radni narod sve više posao traži van domovine.

Slično je i u ostalim državama nastalim nakon raspada Jugoslavije. Politike su zavadile narode, pričaju o mrskom komunizmu u kojem kako kažu nije bilo slobode a u praksi svi čine sve kako bi bili neprikosnoveni vladari, odnosno žele biti Tito, ali to niti mogu, niti znaju.

U političkim kampanjama danas preovladava narativ u kojem je važno ko će koju poziciju zauzeti pri čemu se konstantno producira sukob između naroda kao ključna pretpostavka vlasti na matrici zavadi pa vladaj.

Prilikom nastupanja nove 1953, obraćajući se, preko radija građanima Jugoslavije, maršal Tito je istakao da se zaista može s ponosom osvrnuti na sve sto su radni ljudi naše zemlje postigli u protekloj godini¸ u svim pravcima društvenog razvitka:

-Naročito možemo biti ponosni zbog toga što su uspjesi u našem razvoju i prošle godine postignuti u neprekidnom sukobu s ogromnim objektivnim teškoćama... Ulazimo u novu 1953. godine sa čvrstom vjerom u vrijednost i snagu našeg novog društvenog sistema u pravilan put izgradnje socijalizma, u nesalomljivo jedinstvo naših naroda u veliku stvaralačku sposobnost naših radnih ljudi, a samim tim i u snagu naše zemlje koja će se oduprijeti svim pokušajima izvana kojima je cilj da nas ometu na našem putu razvitka i ugroze našu nezavisnost... 

Činjenice mogu potvrditi da sve dosadašnje oluje koje su prohujale nad našom zemljom, naročito za posljednje četiri godine, nisu pokolebale , već su još vise učvrstile vjeru naših naroda u svoju snagu i stvaralačku sposobnost . One su učvrstile vjeru da je jedinstvo naših naroda najspasonosnije sredstvo u odbrani i očuvanju naše nezavisnosti, našeg postojanja kao snažne socijalističke zajednice.