Često, na sebi svojstven način, lijepo i slikovioto Ivančica Bilić se osvrne na razne društveno političke pojave u BiH. Ovog puta otvorila je dušu i oslikala, dominantnu skupinu ljudi koji nam kroje sudbine. Vrijedi pročitati. Njen post prenosimo u cijelosti.

Da, možda je i moguće da postoje "dvije Bosne", ona "građanska" i ona "seljačka", ali ne vjerujem nimalo ovim kobajagi objektivnim likovima ni njihovoj (šuškama i lajkovima motiviranoj) populističkoj, ublehaško licemjernoj priči da je ova druga kobajagi žrtva ove prve.

Naprotiv, sve su prilike da je stanje u nas obrnuto. Zasjeli su nam u gradovima (i u društvu uopće) na grbaču razni ruralci koji se bez pardona izruguju svemu što je iole urbano, nastojeći pritom agresivno da ga izopće gdje god stignu.

To što se neki od njih poput kameleona pokušavaju stopiti s okolinom, pa se "uodijelili" i opanke zamijenili cipelama, ne znači da ih jasno ne vidimo.

I šta sad treba, da se zarad neke lažne demokratičnosti pravimo da ne prepoznajemo one kojima je (gradska) različitost samo smutnja i smetnja, kojima je bonton smaranje, kojima je urbana kultura dekadentna, nauka prijetnja, intelektualci predmet šprdnje, finoća slabost, a okrutnost izraz snage.

Pred takvima se decenijama pristojno, demokratski, politički korektno povlačimo i evo dokle nas je to dovelo. Još smo krivi i što im se ne divimo!

Dva bika koja se na ledini do smrti bodu rogovima, je li to ta tradicija i vrijednost što nam se sa sela nudi? Gola trbušina Supermena na ringišpilu, je li to taj bosanski hedonizam na koji smo spali? Jer, to je ko biva " prava Bosna", a sve drugo, možda i bolje od "naših korijena", je fejk?

Biću onda po njihovom novokomponovanom rječniku vulgarna - Neka, hvala vam lijepo!