Iskrenost i hrabrost, mudrost i zrelost, test je na kojem su jučer na protestima ispred OHR -a pale sarajevske politike. Još jednom su pogazile i u stranu gurnule interese građana koji su za razliku od njih jučer u velikoj mjeri pokazali veliku dozu dostojanstva i kulture prijeko potrebnih da se u BiH počne graditi neka nova stvarnost.
Piše: Asim Balićević
Državne zastave koje su preovladavale na skupu pokazale su da kod običnog čovjeka postoji svijest o državi kao zajedničkom dobru. Ipak, još mu nedostaje snage da se u potpunosti odupre glasnoj i bahatoj manjini koja opstaje na izazivanju netrpeljivosti i sukoba.
Lični i stranački interesi su jučer opet bili ispred države. Jedni su grubo nasrnuli na ideju okupljanja razbijajući iluziju da se mogu primiriti bošnjački ekstremisti kojima nikada nije stalo do jedinstvene BiH. Drugi su, čast pojedincima, pokazali nedostatak potrebne hrabrosti da se odupru i obračunaju s retrogradnim snagama, ne shavatajući da se podvijanjem repa nikada nije postajalo pobjednikom.
Sve dok političkom scenom dominiraju primitivci i bahati pojedinci kojima u svakom Srbinu iz RS -a vide četnika Sarajevo će se teško osloboditi stigme Teherana kako ga doživljavaju mnogi s druge strane entitetske linije. Tome ne pomaže ni saopćenje Iranske ambasade koja bi u BiH branila demokratske vrijednosti koje u njenoj državi nisu i vjerovatno nikada zaživjeti neće. Te „stranačke junoše“, kako često nazivaju ljude koji galamom i vikom, u nedostatku pameti i smisla nastavljaju s praksom crtanja mete na čelo pripadnicima svoga naroda koji živi u RS -u, ili u većinski hrvatskim kantonima.
Te ljude država nikada nije zanimala, oni politiku vide isključivo kao vlastitu privilegiju.
Te kukavice, mučki zabijaju nož u leđa svojim stranačkim kolegama koji su imali hrabrosti, da vlastitom političkom mudrosti i zrelosti, rade i na reformisanju ideja unutar stranke kao jedinom ispravnom putu za odbranu BiH. Namjere Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta je su opasne za budućnost države, ali koliko god to ružno zvučalo, ipak se čini, kako su Bošnjaci najveći problem sami sebi.
Njihova tragedija je i politička alternativa u kojoj također dominiraju pojedinci koji jednostavno jučer nisu htjeli ćuti da im narod zviždi jer ih je pročitao. Za njih je Sarajevo država za sebe. Njih ne interesuje Mostar, Banja Luka, Srebrenica, Livno....ne zanimaju njih ni Bihać i Goražde. Oni će agresivnije od vlasti koju napadaju braniti fašiste iz svoga naroda i podapinjati nogu zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva BiH, jer Bošnjak teško možeš biti ako se ne moliš bogu. Oni su napravili svoje stranke i sanjaju da sa starom koaliraju. Njima se građanska država jednako gadi kao dominantnim politikama kod Srba i Hrvata.
Bošnjaci su dobar narod, ali konačno moraju shvatiti da njihova uloga žrtve jedino koristi politikama koje se samo deklarativno protive namjerama Visokog predstavnika da nametne Izborni zakon po volji HDZ -a. Njima trebaju četnici i ustaše. Njima žele i dalje plašiti svoje biračko tijelo, a građansku državu čuvati tek kao utopiju kojom će ga i dalje držati u zabludi.
Nisu svi Srbi četnici, nisu svi Hrvati Ustaše, niti su svi Bošnjaci balije i mudžahedini.Opravdan je strah da će Sarajevo još jednom propustiti priliku da iskrenom gestom potakne mase i u drugim dijelovima BiH da se probude i shvate da bi svima bilo lakše živjeti kada bi čovjek čovjeku bio „brat“, a ne vuk. A Schmidt, on će uraditi kako mu kažu veliki. Ipak, do nas je, jer sreću ipak čine male stvari.