Fra Antun Knežević (1843-1889) ‘Bošnjak iz Varcara’ kako je sebe zvao, imao je ideju o državno-pravnoj samostalnosti Bosne u kojoj su svi Bošnjaci (bez obzira na vjersku pripadnost). Dakle, pripadnici jednog, istog narodnog entiteta, pa zato i oslobođena Bosna mora biti zajednički životni prostor, jednak za sve.

Piše: SUAD ĐOZIĆ, ReSTART BIH   (za Ljudski.ba)

Njegov zaključak je jasan: Bošnjaci su po narodnosti Bošnjaci, oni su osnovali svoju samostalnu i slobodnu državu, koja nikada nije izgubila svoju državopravnost. Smatra da Bosna treba egzistirati kao samostalan državno-pravni individualitet u kome postoji samo jedan narod, bošnjački narod, jer su Bošnjaci ‘bratija jednokrvni i jednog naroda’. Zato se i suprostavljao političkim projektima (iz susjedstva) koji su počivali na fanatično prohrišćanskom obračunu sa muslimanima u Bosni.

Bosna kao domovina – najviša ovozemaljska vrijednost, a patriotska ljubav prema njoj – najviša etička vrlina. I šta su u svom historijskom anahronizmu, hrvatski separatisti ili protagonisti pancroatizma, odnosno, hrvatske velikodržavne ideje, ideologije i politike – spram ‘Bošnjaka iz Varcara’ fra Antuna Kneževića koji spada među najistaknutije bosanskohercegovačke intelektualce i političke radnike 19 stoljeća uopće. (Prof.em.dr. Esad Zgodić)

I dan danas bosanski franjevci su na tragu Kneževićevog razmišljanja da je Bosna bosanska (ili kako se tada govorilo bošnjačka), a nikako hrvatska i srpska!

Ovo je potvrdila i Nada Klaić (1920-1988) nekada redovni profesor hrvatske povijesti srednjeg vijeka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U njenoj knjizi ‘Srednjovijekovna Bosna’, najpoznatije teze ove velike znanstvenice i intelektualke bile su:

-‘Bosna je od početka bila bosanska’

-‘Bosna nikada nije bila ni srpska ni hrvatska’

-‘Bosanska država je među svojim susjedima najstarija država’

Samo da ne bude zabune oko mog stava, narod u BiH (bez obzira na vjeru) koji su uvaženi Knežević, ali i mnogi drugi (Garašanin, Vučković…) nazivali bošnjački, u današnjem vremenu ja vidim kao bosanski. Prvi razlog je veza imena države i nacije. Drugo, danas bi termin Bosanac bio prihvaćeniji od svih drugih.

Nasuprot fra Antuna Kneževića odvijao se proces hrvatizacije bošnjačkih katolika, koji je provodio novinar Klement Božić iz Zagreba, a završio Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler iz Slavonskog Broda.

Klement Božić, novinar (Pašman 1837 - Zagreb 1893). Stupivši u srpske tajne odbore, Božić se povezao i s vladom Kneževine Srbije. Pošto je temeljito upoznao srpsku propagandu u Bosni, mogao je izvijestiti Mrazovića o njezinu djelovanju, kako bi se uskladile hrvatsko-srpske akcije u Bosni. Godina 1862. se uzima kao početak organizovanog širenja velikohrvatskog utjecaja, dokazivanja da su svi Bošnjaci hrvatski narod i propagiranja mita o katoličanstvu u srednjovjekovnoj Bosni. O njegovoj misiji Toma Herkalović bilježi: ‘Obišao je sve rimokatoličke manastire i parohije u Bosni. Odmah poslije njegova dolaska iz Sarajeva pronese se glas u gradu da je Božić otišao u unutrašnjost da pretvori Bosnu u Hrvatsku’.

Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup (Slavonski Brod 1843 - Sarajevo 1918). Splet svih okolnosti, političkih i vjerskih, doveo je do pobjede srpske nacionalne identifikacije po kojoj pravoslavac postaje ekvivalent za Srbina, a analogno tome rađala se i ideja o identifikaciji katoličanstva sa hrvatstvom. Stadler u svom pismu Strossmayeru iz maja 1900. piše: ‘Mi smo svećenici duh hrvatski širili svojim načinom, kad drugi nisu, da tako kažem, hrvatski smjeli ni misliti. I mi smo dobro shvatili, da najprije treba hrvatski duh među katolicima raširiti i utvrditi, pošto mnogi govore da su Bošnjaci’

Prebacujemo se sada u moderno doba, da video šta kod katolika danas dominira i zbog čega je to tako?

Ko je pobijedio na prvim izborima, čak i u uslovima etno-vjerske homogenizacije? Znamo da je S. Kljujić dobio najveći broj glasova, znamo i kakvu priču je pričao, ali je vjerovatno zbog toga veoma brzo smijenjen, jer se nije uklapao u velikodržavni projekat susjedne Hrvatske.

Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a koji organizovao odbranu Hercegovine protiv srpskih snaga, zbog odbijanja suradnje s HVO dolazi u sukob s vodstvom Herceg-Bosne (postavio ih Zagreb) i stvara uske veze s Armijom R BiH. Za njega znamo da je (zajedno s osmočlanom pratnjom) likvidiran pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima na kontrolnom punktu u Kruševu kod Mostara (sa po tridesetak metaka).

Inače bio sam svjedok tog vremena. Naime, na svoj rođendan 08.08.1992 sam se vraćao autobusom iz Rijeke za Tuzlu, zaustavili su nas i sve smjestili u sportsku dvoranu u Duvnu (Tomislavgrad). Tu su doveli i Bošnjake iz Duvna i Livna koji su bili pripadnici HVO. Svima su skinuli oznake HVO. Na moje pitanje šta se dešava (godinu dana prije sukoba HVO-Armija BiH), rekli su mi da su mogući sukobi između Armije BiH i HVO. Na pitanje zbog čega, nisam dobio odgovor, ali smo svi shvatili da smo zadržani kako bi, ako se eventualno dese sukobi, poslužili kao taoci za razmjenu. Sukobi se nisu tada desili i mi smo kroz nekoliko dana pušteni. 09.08.1992. godine, Blaž Kraljević je ubijen!”

Jozo Leutar je bio zamjenik ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH. Leutar je umro od posljedica ranjavanja nakon što je na njega izvršen politički atentat u martu 1999. Jacques Paul Klein je za Leutarovo ubojstvo okrivio hrvatsko političko vodstvo. Tada su podignute krivične prijave protiv sedam lica: Andabaka, Ilijaševića, Bašića, Leutarovog vozača Ćosića, Miličevića, Lučića i Bajkuše zbog krivičnog djela “terorizam”. Na kraju, vjerovatno je politika uklonila dokaze i imamo staru ‘pojeo vuk magarca’.

Jerko Ivanković Lijanović sa svojom strankom ‘Radom za boljitak’, počeo da zagovara ukidanje kantona, kao prvi korak ka ukidanju srednjeg nivoa vlasti, što je i temelj etno-tor sistema. Lijanović je zajedno sa svojom ekipom najčešće obilazio mjesta gdje je i najžešći otpor toj ideji, mjesta gdje HDZ vuče konce. Znalo se dešavati da se prišlepaju i koncertima, u tim krajevima popularnog Thompsona. Da li zato što u politici svi imaju oraha u džepovima ili zbog namještaljke, Lijanovića smjestiše u čuveni zatvor u Zenici.

Slične priče imamo i u bošnjačkom korpusu za sve one koji su se suprostavili torizaciji, odnosno nisu pristajali na mape koje su prije rata nacrtane u Lisabonu. Jedan od njih je bio Sefer Halilović (dalje ne bih, jer ovaj tekst je posvećen Hrvatima i Bosancima. O Bošnjacima sam u drugom tekstu i opet ću).

Po mom mišljenju u historiji BiH, kod katolika je bilo mnogo više Kneževića (ne samo među fratrima) nego što je bilo sljedbenika ideje hrvatstva, koja je uvezena iz Hrvatske (Klement i Stadler su iz Hrvatske). Zasada ipak dominira hercegovačka ekipa: Šušak, Boban, Praljak, Prlić, Čović, jer imaju svo vrijeme podršku Zagreba, kao što paljansko-banjalučka ekipa od Karadžića do Dodika je imala i ima podršku Beograda. I bošnjačka komponenta (crveni i zeleni) je direktno dirigovana iz Beograda i Zagreba (ranije dominantno Beograda, a sada je Zagreb preuzeo inicijativu u finalizaciji ideje o podjeli najstarije države na Balkanu).

To ne znači da kompletni narodi misle identično kao njihovi ‘lideri’. ReSTART BiH podržava i istrajat će na ideji bosanstva kao nacionalne odrednice, što apsolutno nema alternativu (osim ako nećemo opet da proljevamo krv). Vremenom će se pokazati pravo stanje, odnosno koliko nas ima. ‘Lideri’ i njihovi jastrebovi, nj. aktiviste, nj. politički analitičari, nj.novinari, nj. intelektualci, nj. plaćenici, botovi, ovi ili oni, svi koji nas truju tri decenije sa fašizmom, oni sjede zajedno, jedu i piju, druže se i smiju nam se (kolike smo ovce) jer ih trpimo toliko dugo…!?

Svima koji slave, sretan praznik.