Srbija i „srpski svet“ su u velikim problemima, pa je neprikosnoveni vladar (vožd) Srbije i svega ostalog što mu inklinira u regionu - Aleksandar Vučić smislio... rekao bi njegov kolega u Hrvatskoj Zoran Milanović - „lukavi plan“.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Otići će do nekog od navodnih najvećih srbijanskih prijatelja na Zapadu i pokušati kombinacijom lažne kooperativnosti i novca ishoditi izvjesne koncesije.

Izbor je pao na Pariz i Francusku. Zbog neke globalne impresije Beograda, koja suštinski više ne postoji.

Tamo je srbijanski predsjednik otišao sa izdašnim ponudama za francusku privredu. Želi, poput zvaničnog Zagreba, kupovati francuske borbene avione, ali i ponuditi ulaganja francuskim kompanijama u srbijansku energetiku.

Njegov plan je da preko velikih investicija ili bolje reći zaduživanja države novcem koga zapravo nema!? - kupi naklonost Pariza. Sada kada stižu najveći izazovi za njegovu politiku i strategiju.

Da je ovaj potez povukao prije godinu ili dvije dana sigurno bi dobio puno... puno više. Ovako ostaje mu samo da se zadovolji mrvicama i pokuša barem kupiti vrijeme. Malo odložiti neminovnosti, koje dolaze i koje se očekuju.

Srbija je previše vremena otezala i planski koordinirala svoje poteze sa Moskvom i Putinom da bi nakon više puta ponovljenih diplomatskih upozorenja da to ne čini... sada bila u dobroj pregovaračkoj poziciji.

Vučić je tek u položaju da pokuša sanirati počinjenu štetu, nadajući da može novcem kupiti, ono što je izgubio na političkom planu vezivajući se uz Putina i Rusiju.

Kapitalne investicije jesu dobar potez za jačanje političkh i svakih drugih veza između država, ali u slučaju Srbije sve to dolazi debelo... prekasno. Pariz će svakako dobro primiti srbijanske ponude, mada u geopolitici novac nije jedini faktor koji odlučuje.

Da je tako Saudijska Arabija bi odavno bila jedan od najjačih međunarodnih igrača u svijetu... a znamo da nije!

Naklonost Zapada se ne može kupiti samo novcem već i ispunjavanjem očekivanja. Setom jasnih političkih odluka, koje se očekuju ili traže. Francuska jeste moćna i velika, ali je isto tako i dio puno većeg geopolitičkog dijela svijeta od Srbije i njenih ponuda.

Pariz tako ne može - niti želi voditi neku samo svoju politiku prema Zapadnom Balkanu, već će sigurno ostati na generalnim pozicijama „globalnog Zapada“, koga je velikim učinilo baš takvo strateško zajedničko nastupanje, a ne soliranje.

Čak i kada su u igri veliki novci, jer zna da vrijeme nije Vučićev saveznik. Uostalom, možete li zamisliti da Francuska proda svoja najbolje avione nekom državnom ruskom satelitu u Evropi!?

Jasno je zato zašto je francuski predsjednik Emmanuel Macron Vučića primio uz protokolarne počasti, ali i postavljanje cijelog niza vrlo neugodnih pitanja: od Kosova do regionalne politike i odnosa sa Rusijom.  

Ukoliko Vučić zaista želi praviti neke strateške saveze sa Zapadom, onda će morati učiniti puno... puno više od nuđenja lukrativnih investicija i kupovine modernih aviona.

Za početak, recimo, pridružiti se sankcijama Rusiji...procesuirati odgovorne za incident u Banjskoj ili prestati sa hranjenjem i poticanjem Dodikovih secesionističkih ambicija u BiH.

A onda... samo je NATO granica! 

Hou mamma mia...