Iako se činilo da će tekstovi koje sam naslovio kao ‘deset zapovijedi’, se baviti isključivo politikom, to ipak neće biti tako. U ovoj temi ću obrađivati porodicu kao temelj svakog društva.
Naime svi smo svjedoci pomijeranja granica stida uz ekstremno povećanja nemorala, a za posljedicu imamo čestu pojavu raspada veza i brakova. I odlučivanje na brak je došlo pod upitnik, a sa tim se smanjuje i natalitet.
Nekada, dok je društvo bilo patrijarhalnije, porodica je bila nešto sveto, nešto najveće i najvažnije. Važnije od poslovnih, ali i intelektualnih ambicija. Muškarac je bio taj koji je morao da stvori dodatnu vrijednost, a žena je bila majka i podrška. Pojavom feminizma, stvari su se počele mijenjati. Žene su počele da zarađuju i sa tim odnosi u porodici su počeli da se mijenjaju. A da li na bolje, pitanje je? Žena koja se natječe s partnerom – gubi. Ne zato što ne može biti jača ili bogatija, nego zato što tada gubi svoju ulogu. Izgubit će i muškarca (bez obzira ko se prvi odluči da izađe iz braka), jer njemu ne treba konkurencija nego potpora. Natjecanje narušava ravnotežu moći i međusobnog poštovanja u vezi.
I onda imamo paradoksalnu situaciju da pojedine žene kreću sa pričom da danas nemaju pravog muškarca, muškarčinu, a i one su velikim dijelom uticale na to, svojom, danas često, prevelikom slobodom. Namjera mi nije da bilo čiju stranu držim, ali činjenica je da muškarci i kada su varali (blud činili) u najvećem broju slučajeva su čuvali porodicu na okupu. Onog dana kada su žene odlučile da krenu tim putem, brakovi su jedan za drugim počeli da pucaju. Jer žene tome pristupaju emotivnije za razliku od muškaraca. Porodice koje su bile temelj društva su se počele rasturati. Djeca iz tih brakova, ako tada nemaju barem jednog roditelja stabilnog, postaju izgubljena i najčešće imaju barijere u formiranju vlastitih porodica.
Nepovjerenje usložnjava i pojava društvenih mreža. Sve je postalo kao na pijaci. Izgleda da je postao opći trend da oženjeni i udate, zajedno dok sa djecom sjede u dnevnom boravku i gledaju TV, svako od njih pise sa po pet potencijalnih novih partnera/partnerica za vezu ili ‘samo’ seks. Kada muškarac ili češće žena (djevojka) dok je u vezi, braku, počne pretjerano puno selfija objavljivati, to su najčešće prvi znaci poziva na ‘parenje’. Nakon toga dolazi do hlađenja odnosa sa partnerom, partnericom i na kraju raspada veze, braka, porodice. Da bi zaštitili privatnost, šifra na mobitelu je najčešće dovoljna, onima koji žele počiniti blud. Druga zaštita je dopisivanje isključivo u vremenu dok su svi na poslu ili fakultetu…
Treća, posljednja i najjača linija zaštite privatnosti je policija, a kasnije tužilaštvo. Obzirom da su žene si izborile ravnopravnost u svemu, osim u fizičkoj snazi, zakonima su se zaštitile iz opravdanih razloga, jer su slabiji pol. A po tim zakonima, tužiteljice kada podižu tužbe (a sudinice sude) stavljaju se u najvećem broju slučajeva na stranu žene (zato što je fiziči slabija). Međutim ti isti zakoni se u velikom broju slučajeva zloupotrebljavaju od strane nevjernih žena. Pa tako imamo slučajeve kada partner uzme mobitel da vidi od koga stižu poruke u 2 sata iza ponoći, obično bude optužen za psihičko zlostavljanje. Praktično zakoni iako su pravljeni iz humanih i opravdanih razloga, zloupotrebom osoba sklonih bludu, postaju sredstvo manipulacije, sve do konačnog raspada porodice.
Ko je na kraju u toj priči sretan? Da li rasturanje porodice čini ikoga sretnim? Da, na žalost u našem društvu, koje je odavno izgubilo standarde za moralno, vrijedno i bitno, javnost se s tim zabavlja sve dok traje razlaz partnera koji su činili porodicu. I sva ta frka dok je sve friško je najčešće vesela onome ko izlazi iz zajednice pod nekom vrstom euforije. Nova veza djeluje, kao i svaka novost. Novo auto, stan ili dječija igračka. Ali kada se svjetla reflektora ugase, nastaje mrak. Životni mrak u kojem ta osoba se vrti u krug, jer ne zna gdje se pali svjetlo. Sve se izgubi u mraku. Nema više djece, starih prijatelja, rodbine, često i dobrog posla, kuće… Džaba i sve laži koje su se širile putem društvenih mreža, jer postane svima, sve jasno. Svi oni koji su aplaudirali i čestitali, više se ne javljaju na telefon, jer im partner/partnerica sugerišu da se ne druže sa takvom osobom koja je izdala porodicu. U pravilu i finasije počnu slabo da stoje, pa ne viđaš više i ne pomažeš vlastitu djecu, čak i sa najminimalnijim iznosom. U zadnjoj fazi i djeca polako počinju gubiti interesovanje i praviti distancu. Totalni mrak, ni šibicu više da neko upali.
Porodica je temelj zdravog društva. Ako u jednom društvu imamo veliki broj razvoda, a broj djece se smanjuje, teško da možemo kao nakon ’45 ustati jaki iz pepela. Da kao što se tada, volonterski gradila zemlja, da i sada neko gine za ideale, da se bori za promjene, da pravi društvo za svoju djecu i unuke. Odakle inače motivacija, ako kuća nema temelja. A da se ne lažemo, sistem u kojem živimo ne radi na stvaranju jakog i zdravog društva. Samo jaka žena, jaka majka, može biti potpora jakom muškaracu da sutra imaju zdravu i poštenu djecu koja bi mogla doprinijeti boljem i pravednijem društvu!
Najbolji primjer jake žene i jakog muškarca su moji prijatelji, a često puta i životni mentori, Fikreta i Muhamed Gafić (vidi sliku). Nedavno su proslavili pet decenija braka.
10 Božijih zapovijedi:
2.) ‘Da roditeljima dobro činite’ 4) ‘Ne približavajte se nevaljaštinama, bile javne ili tajne, ne činite preljubu’
‘El-vesaja el-‘ašr’, sure El-En’am i El-isra – časni Ku’ran;
4.) ‘Poštuj roditelje’ 6) ‘Ne čini preljubu, ne zgriješi bludno’
Izlazak 20, 2-17; vidi I Ponovljeni zakon 5,6-21 Biblija, Sveto pismo
Pouka deset zapovjedi: u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, mira nad ratom, svjetlosti nad tamom…