Osnivač udruženja ReSTART  Suad Đozić koji ne odustaje od borbe protiv korupcije i vjere da su pozitivne promjene moguće u BiH objavio je zanilmljivu autobiografsku priču kroz koju se oslikava i stanje u BiH. Vrijedi je pročitati.

PIŠE: SUAD ĐOZIĆ

Od rođenja, na krhkom tijelu nosim lavovsku grivu. Htio sam da me po tome prepoznaju. Drugim riječima, ja sam borac i nikad ne uzmičem, nikad se ne predajem, nikad kičmu ne savijam. Ali, to nije lako.

Davne '92, ostao sam bez majke. Najdraže i najbolje osobe koju sam ikad upoznao. Pomislio sam, ako se predam mislima i ako ne nastavim dalje, gotov sam. Moram biti jak, a to mogu postići samo ako ne mislim na to što se desilo. Nastaviti se mora, nema predaje. Svaki kraj je početak.

Otac nas je poslao na zapad, došli smo do Rijeke i brat i ja smo razmišljali kako dalje. Neki pijanac na bus stanici reče da nisam dobrodošao s bosanskim akcentom: 'Moraš se vratiti jer uskoro će rat između Hrvata i Bošnjaka'. Iako sam bio u društvu lijepe Narcise iz Dalja, rekoh sebi: 'Čovjek je u pravu'. Poslušam ga i eto me ponovo stopom u Bosnu. Kraj bježanja i početak odgovornosti.

Po povratku u Tuzlu, prijavio sam se na obuku za vezistu i uskoro otišao na liniju. Tamo svega, kao u 'Vijetnamskim' filmovima. Nekom prilikom sam spavao u poplavljenom rovu (voda do usta) i čekao manjerku s ukislim grahom nakon tri dana. Rov pored u koji sam trebao ići, pogođen je granatom. Svi pobjegli s linije. Vođa navijača poznatog kluba mi nudio bombu. Na moju konstataciju da ne mogu s bombom ništa protiv tenkova koji kruže okolo, on reče: 'Nije to bomba za tenkove već za tebe da te ne uhvate živog'. Pomislio sam, izgurat ću i ovo. Doći će kraj i prilika za novi početak.

Nakon rata, otišao sam u privatni biznis gdje me 'udarao' ko je stigao. Najviše država. Tada sam se oženio i preselio u novu sredinu u kojoj nisam imao prijatelje, rodbinu i poslovne saradnike. Moja najveća podrška, otac, te 2003. je preselio na drugi svijet. Startao sam iz minusa, ali dvoje prekrasne djece su mi bili moral za nove bitke. Uz podizanje djece - putovanjima, planinarenjem i avanturama sam zabavljao njihovu majku. Njoj nije bilo dovoljno (trebala je nešto bez ikakvih obaveza). Online veze danas se lako uspostavljaju, a razvodi su IN.

 Nakon 21 godinu brak se raspao, a djeca i moja malenkost idemo u nove pobjede i avanture. Svaki kraj je prilika za novi početak.Uvijek sam bio građanski aktivista, a borbi za normalnu državu je prethodilo negativno iskustvo u jednoj stranci. Tada sam shvatio da borbe za državu, iako djeluje logično, ne može se voditi preko stranke (foteljaša, uhljeba, uhljupa). Tek je ReSTART BiH donio novi sadržaj i kvalitet. U Neumu smo zaustavili proces razgradnje države. Od 22 izlaska na ulicu, izdvojio bih Banja Luku gdje smo pokazali da se, kao jedni od rijetkih, zaista borimo za državu (pobrali smo aplauze). Drugi se bore za fotelje i parcijalne interese.

Danas je u toj istoj Banja Luci je Dodikov privatnik postavio kamere koje na brzoj cesti sa četiri trake (ako voziš brže od 60 km/sat ) štanca fotke koje koštaju 106 KM. Ko vozi ispod 60 na četiri trake? Niko! Ne znam kako dijele novac, ali u privatnom entitetu, sve je moguće. 'Državu treba spasiti od pohlepe tri porodice', uzviknu prijatelj iz Banja Luke. 

U Sarajevu ponovo 'rat'. Jedino što niko ne zna - ko je tu ZA DRŽAVU, ali svi znamo ko je ZA FOTELJU. U oba entiteta narod, kao i prethodnih 28 godina, samo nijemo posmatra i čudi se uz srk kafe. 

I dalje nema povlačenja, nema predaje. Kraj Bosne neće doći, ali možda je ipak ovo momenat za novi početak? Kako bi eventualno izgledao novi početak? Novi Zeland? Najdalje je od svih - da nostalgija ne povuče nazad, a klima i priroda su poput naše. Tamo su ovce na četiri noge.

Ako skupim info (kako otići tamo), sljedeći post ću pisati o tome. Pravimo grad pod imenom Bosna - za novi početak.