Nije samo do vršilaca vlasti i njihovih marioneta, koji, odavno svjesni partokratskog sistema i urušenosti parlamentarne demokratije, poštovanje, odnosno slijepu poslušnost, pokazuju samo prema svojim stranačkim vođama, dok prema svemu drugom – institucijama države, javnosti, pa čak i sudovima – pokazuju prezir, bahatost i sklonost korumpiranju. Nije.
26.10., oko 15 sati, završeno je dvodnevno saslušanje budžetskih korisnika iz „obaveznog paketa“ finansijskih revizija. Prvo (a vjerovatno i posljednje) u ovoj godini. Pred parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju u FBiH saslušani su Generalni sekretarijat Vlade FBiH i 11 od ukupno 16 njenih ministarstava, Parlament, te, Predsjednik i dva potpredsjednika FBiH. Svi koji u finansijskoj reviziji za 2021. nisu dobili pozitivno mišljenje i za finansijske izvještaje i za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.
Sama konkretna saslušanja samo su na momente opravdala svoje organizovanje. I bila daleko ispod nivoa najboljih organizovanih u prethodnoj godini. Odnosno ispod nivoa kakav bi trebala da imaju i kakav bi i reviziji i parlamentarnoj komisiji odgovornoj za nju i samom Parlamentu u konačnici, donijeli ugled koji bi trebali imati u društvu a građanima neposrednu korist u vidu efikasnijeg rada institucija, disciplinovanja bahatih političara i državnih službenika i poboljšanja kvaliteta života.
Na sjednicama opet, uglavnom, nije bilo čelnih ljudi saslušavanih institucija, koji su se ponovo sakrili iza poslatih državnih službenika. Čija agresivnost i prepotentnost, u pojedinim(!) slučajevima, su izlazili iz domena pristojnog ponašanja i odavali slijepu odanost ministru ili stranci koji su ih doveli na odgovarajući položaj ili teško razumljivu identifikaciju sa institucijom i potrebu da se njen rad predstavi u najboljem svjetlu i pored očiglednih propusta (koji čak nekad nisu ni negirani).
U odnosu na prošlu godinu, kad saslušanjima nije prisustvovao nijedan najviši predstavnik navedenih institucija – dakle nijedan pozvani ministar, predsjedavajući domova Federalnog parlamenta, niti Predsjednik i potpredsjednici Federacije – ove godine, od rukovodilaca 14 saslušavanih institucija pozivu se odazvalo dvoje. Ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača i Ministrica okoliša i turizma Edita Đapo. U ukupnoj slici zanemarivo, ali potrebno pomenuti, kao individualni čin odgovornosti i poštovanja prema Parlamentu i njegovoj komisiji, ali i prema javnosti. Nevezan, naravno, za same konkretne zamjerke revizora i javnosti na njihov rad.
Al nije samo do vlasti i njenih marioneta, koji, odavno svjesni partokratskog sistema i urušenosti parlamentarne demokratije, poštovanje, odnosno slijepu poslušnost, pokazuju samo prema svojim stranačkim vođama, dok prema svemu drugom – institucijama države, javnosti, pa čak i sudovima – pokazuju prezir, bahatost i sklonost korumpiranju.
Već ranije je, u više navrata, upozoravano, da sami članovi Komisije, svojim ponašanjem, ruše dignitet i svoje komisije i Parlamenta i revizije. No, koliko god uporni bili kritičari takvog odnosa i članovi Komisije su uporni u praktikovanju konformističkog ponašanja i svođenja svojih obaveza na minimum.
Pa tako i dalje insistiraju na neprihvatljivom redukovanju svojih obaveza, dijelenjem istih između sebe (pravljenjem „grupa“ za određena saslušanja). Pa, tako, ponovo – nijednom saslušanju nisu prisustvovali svi članovi Komisije! Al ni to nije dovoljan pokazatelj njihove neodgovornosti – pojedinim saslušanjima je, naime, od određene grupe za to saslušanje, znao prisustvovati tek jedan jedini član Komisije. A posljednjem saslušanju, od organizovanih u dva protekla dana, posebno značajnom saslušanju Ministarstva finansija, od 14 članova koliko ih broji Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju u FBiH, bilo je prisutno njih – troje. Dok je, da bi apsurd bio veći, iz Ministarstva (koje je, očito, i pored nedolaska same ministrice, pokazalo ozbiljan odnos prema saslušanju) bila poslata delegacija od čak 7 članova. Kojima se u zamjerkama revizorima pridružio i član Komisije koji je partijski kolega neprisutne ministrice. Pa se saslušanje, kao u par navrata u prošloj godini, pretvorilo u svoju suprotnost. U kojoj objekt saslušanja i zamjerki nije revidirana institucija nego Ured za reviziju. Pri čemu, ovaj put, nažalost, saslušanju nije prisustvovao Generalni revizor FBiH, koji je pokazao da ima znanje i spremnost da se ovakvim istupima argumentovano suprotstavi. I da stvari nazove pravim imenom.
Dakle, umjesto punog amfiteatra Parlamenta FBiH, u kome su trebali biti svih 16, za saslušanje dobro pripremljenih, članova Komisije, te drugi zainteresovani poslanici i delegati, posebno oni iz opozicionih stranaka, te masa predstavnika civilnog društva i medija, pa i pojedinaca, koji bi „rešetali“ ministricu (koja bi se morala pojaviti) i njene pomoćnike i savjetnike, pitanjima o brojnim propustima u radu Ministarstva, mi smo imali situaciju u kojoj u ogromnoj sali saslušanju prisustvuju svega 3 člana Komisije. I u kojoj se saslušanja, na samom svom kraju, pretvaraju u potpuni fijasko.
Podsjetimo i da se konformizam Komisije, i njeno utapanje u opšti nerad i štetočinstvo na političkoj sceni, manifestuju i njenom netransparentnošću (njeno odbijanje zahtjeva CCI-a za prisustvom predstavnika ove NVO na sjednicama Komisije je naprosto nevjerovatno), te, ignorisanjem inicijativa nevladinog sektora i stvarnih potreba društva – kao što je ta da se, zbog vrlo vjerovatnog obesmišljavanja provedenog ovogodišnjeg ciklusa revizija ako se taj posao ostavi narednom sazivu Komisije i Parlamenta, saslušanja obave i Parlamentu izvještaj o tome proslijede prije izbora.
Inicijativu o tome nevladin sektor je podnio odmah po objavi izvještaja iz „obaveznog paketa“ finansijskih revizija, početkom juna ove godine. No, Komisija, tek 5 mjeseci kasnije i skoro mjesec dana nakon provedenih opštih izbora, tek počinje sa saslušanjima. Saslušanjem 14 od 91 institucije koju trebaju saslušati (jer je od 102 institucije nad kojim je do kraja septembra obavio finansijsku reviziju za 2021. Ured za reviziju za samo njih 11 dao pozitivne ocjene za obje komponente finansijske revizije).
I to je sve što ćemo od ove komisije dobiti.
Uglavnom… Sve zajedno jedan izuzetno značajan mehanizam demokratske kontrole rada institucija (javna saslušanja, ali i samu reviziju) pretvara u farsu. Ili tek još jedan (i to ne previše interesantan) politički Reality Show, kako smo ova saslušanja nedavno okarakterisali.