Javnosti su manje više poznata politička, nacionalistička i interesno motivirana ubistva i napadi etnomafijaškog sistema u BiH. Pa tako u entitetu Republika Srpska imamo nikada razriješena ubistva i napade:

Piše: SUAD ĐOZIĆ, ReSTART BIH      (za Ljudski.ba)

- Prošlo je šest godina od ubistva banjalučkog studenta Davida Dragičevića, čiji su roditelji uvjereni da policija i tužilaštvo u entitetu Republici Srpskoj kriju počinioce. Nakon parodije od press konferencije policije RS-a na kojoj su izjavili da su istragom ustanovili zadesnu smrt mladića, pojavio se i snimak nadzornih kamera u centru Banjaluke na kojima se vidi kako četiri osobe presreću Davida iza dva sata ujutru 18. marta. To je snimak koji policija nije pokazala i koji se kosi sa policijskim tvrdnjama o Davidovom kretanju. Sumnju u prvi policijski iskaz budila su i dva različita obdukcijska izvještaja u kojima se razlikuje vrijeme smrti.

- Roditelji mladića Nikole Đurovića, stradalog u saobraćajnoj nesreći 2011. godine i danas odbijaju zvaničnu verziju tog slučaja u kom je za izazivanje nesreće osuđen Nenad Radinković.

- Ko je ubio i naložio ubistvo zviždača Milana Vukelića koji je govorio o kriminalu u Banjaluci, nije poznato ni nakon 13 godina. Članovi porodice smatraju da institucije znaju ko stoji iza njegovog ubistva.

- Dok se sudi ubicama banjalučkog poduzetnika Slaviše Krunića, i dalje nije poznato šta je motiv i ko je naručilac tog ubistva iz aprila 2019. godine.

- Kada su pitanju neriješena ubistva, a koja po načinu egzekucije liče na profesionalna mafijaška ubistva, to su likvidacije Ruška Pajića, Jasmina Imširovića, Nebojše Čubrilovića, Milana Vujčića, Čede Đokića, Siniše Miličevića, Senada Kobilića, Damira Ostojića i Slaviše Ćuluma.

- Od 1996. do 2022. godine na području bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska ubijeno je 13 povratnika (13. žrtva bio je Murat Badić, stradao prilikom polaganja kamena temeljca za obnovu srušene džamije Ferhadija u Banjaluci), 22 povratnika su teško ranjena, 1.020 povratnika bili su žrtve fizičkog napada, dok je 3.500 povratnika pretrpjelo neku vrstu verbalnog napada, najčešće na nacionalnoj osnovi.

- „Nijedan od 13 slučajeva ubistva nije riješen, nijedan od 1.020 fizičkih napada nije rasvijetljen, što znači da MUP RS-a i tužiteljstva u tom entitetu ništa ne žele učiniti po tom pitanju, ne poduzimaju adekvatne korake kako bi procesuirali počinitelje, nema sudskih postupaka” Murat Tahirović ističe da se politika koja je stvarala RS do danas nije promijenila. „Tako da su, nažalost, povratnici u RS-u izloženi kontinuiranim napadima, a oni su u posljednje vrijeme sve žešći i sa sve težim posljedicama… Pozvali smo EUFOR i NATO da djeluju u skladu s mandatom kako bi zaštitili povratnike. Oni imaju sva neophodna sredstva, jedinice i opremu, a znamo da mogu biti i ojačani angažmanom dodatnih trupa“, ističe Tahirović.

EUFOR je odgovorio: „EUFOR nije primarna agencija za reagovanje u BiH“ ne bavi se lokalnim sigurnosnim pitanjima „agencije za provođenje zakona u BiH prve su koje reaguju i imaju primat u ovoj oblasti“. (Sigurno vas podsjeća na ratne izvještaje UN)

Dodik je u ‘svom’ entitetu uveo zakon o kleveti tako da se o ovim stvarima tamo već ne smije pričati. A pošto ovih dana uvodi i zakon o ‘stranim plaćenicima’ ušutkat će i sva udruženja i NVO. Sebe da bi zaštitio donosi jači zakon o imunitetu, tako da će biti po onoj našoj narodnoj ‘kadija te tuži, kadija te sudi’.

I u Federaciji BiH imamo dosta neriješenih ubistava:

- Jedna večernja šetnja Alejom do Vrela Bosne prije osam godina pretvorila se u veliku tragediju i slučaj koji će potresti Sarajevo i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Život je izgubio 22-godišnji Dženan Memić, koji je 8. februara 2016. godine otišao se naći sa svojom djevojkom Alisom Mutap. Što je pošlo po zlu i tko su ubojice, do dana današnjeg se pouzdano ne zna. Ne sjeća se ni sama Mutap, koja se godinama pozivala na amneziju. Danas niko ne sumnja u dvije stvari. Prva da je to bilo ubistvo, a druga da je neko blizak sarajevskoj političkoj sceni upleten, jer taj slučaj kako pratimo je nailazio na brojne opstrukcije u istrazi i od strane policije, ali i od tužilaštva.

- Slučaj ubistva policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića svih ovih godina bio je prava misterija. Osumnjičeni bi se privodili, saslušavali, zadržavali u pritvoru mjesec do dva pa puštali na slobodu.

- Adnan Salčin je ubijen 2. marta 2015. godine u sarajevskom naselju Mojmilo. Istraga ovog slučaja dugo je tapkala u mjestu, da bi Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) tek u septembru 2018. godine dostavila Tužilaštvu KS izvještaj o mogućim počiniocima, za koje je tada rečeno da nisu dostupni policiji

- Nedžad Ugljen ubijen je s tri hica iz vatrenog oružja 28. septembra 1996. Ugljen, pomoćnik direktora bivše tajne službe Agencije za istrage i dokumentaciju (AID), slovio je za jednog od najmoćnijih ljudi tokom rata u BiH jer je obavljao najdelikatnije obavještajne poslove. Baš zbog toga, sasvim uski krug je znao što tačno radi. U ranu jesen 1996. godine nađen je izrešetan. Počinilac ovog užasnog zločina nikada nije pronađen.

- Jozo Leutar je bio zamjenik ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH. Leutar je umro od posljedica ranjavanja nakon što je na njega izvršen politički atentat u martu 1999. Jacques Paul Klein je za Leutarovo ubojstvo okrivio hrvatsko političko vodstvo. Tada su podignute krivične prijave protiv sedam lica: Andabaka, Ilijaševića, Bašića, Leutarovog vozača Ćosića, Miličevića, Lučića i Bajkuše zbog krivičnog djela “terorizam”.

- Ratni komandant jedinica Armije BiH u Sarajevu, poslijeratni sportski radnik i vlasnik ugostiteljskih objekata Taib Torlaković ubijen je 18. januara 2004. godine. Bomba koja ga je usmrtila bila je postavljena ispod sjedišta automobila kojim se Torlaković vozio od Vogošće prema Sarajevu.

- Neriješen je i slučaj Ramiza Delalića Ćele, bivšeg komandanta Devete brdske brigade Prvog korpusa Armije BiH. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Delalić je aktivno učestvovao u odbrani zemlje, a ostao je poznat kao jedan od najutjecajnijih članova sarajevskog podzemlja. Ubijen je 2007. godine u Sarajevu

- 7. jula 1993. godine je odjeknula eksplozija u stanu porodice Halilović u sarajevskom naselju Ciglane. Od te eksplozije su stradali supruga Sefera Halilovića, Mediha, te njen brat, Edin Rondić.  Semir Halilović i njegova sestra Mirela su za vrijeme eksplozije bili u stanu, ali u drugoj prostoriji i preživjeli su. Ono što je isprva predstavljeno kao posljedica agresorske granate, kasnije je dobilo obrise nečeg potpuno drugačijeg – pokušaja atentata na Sefera Halilovića.

I u FBiH imamo napade na povratnike

Predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović rekao je da je zabrinjavajuće što se na istim područjima ponavljaju napadi na srpske povratnike u FBiH, piše Glas Srpske. To je uglavnom na Ozrenu, u Mostaru, Sarajevu i Bihaću. Samo u prošloj godini desilo se 65 napada na srpske povratnike u FBiH, a ove godine ih već imamo devet. To je alarm za uzbunu.

Prije dva dana u Stocu je pretučeno četvero povratničke djece, četiri zlatna momka. Nepoznati počinitelji su im napravili zasjedu prilikom njihovog povratka sa utakmice, u maniru najokorjelijih razbojnika, na ulazu u Stolac. Zatim su ih brutalno pretukli, mučili. Nerin Dizdar, Ministar raseljenih osoba i izbjeglica FBiH, naveo je na Facebooku sljedeće: “Predugo, već preko 25 godina kada su napadi na povratnike u pitanju slušamo fraze o 'istragama u toku' i 'nepoznatim počiniteljima'. Dosta je više!” - Pitam se da li?

Nedavna ubistva u Sarajevu, Tuzli i Doboju ponovo su uznemirila javnost. Pitam se, da li se poduzimaju ikakve preventivne aktivnosti da se tako nešto ne ponavlja?

Da li smo išta uradili po pitanju oštrijih zakona (sankcija) za vozače koji voze bez vozačke dozvole u pijanom ili drogiranom stanju i pri velikim brzinama ubijaju ljude na ulicama naših gradova?

Nešto razmišljam, mala smo mi država u kojoj se zna ko sa čijom ženom spava, a da policija, SIPA, OSA, EUFOR… ne zna ko ubija, ranjava, fizički i verbalno napada povratnike, ali i druge građane oba entiteta.

Pitam se da li etnomafija koja upravlja etno-torovima je saučesnik u ubistvima ili samo nijemi posmatrač. I prvo i drugo ne ide im u prilog. Još i gore je da nakon 32 godine vladavine našom državom, ih puštamo da nastave.

Također se priča da smo postali najjača ruta za narkotike na putu ka zemljama EU, a da novac se pere kupovinama stanova na okolnim planinskim ljepoticama Bjelašnici i Jahorini. Čak i da pojedine ambasade znaju za to (neprovjereni izvori). Svašta se priča, a poznata je ona ‘gdje ima dima ima i vatre’.

Jedino što hrabri u cijeloj ovoj priči, ali opet ne našom zaslugom, je današnja vijest o mogućem dolasku NATO snaga kako bi spriječili sukobe unutar zemlje, napade na povratnike, ali i ponovnu agresiju.

“NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga kao podršku vojnoj misiji EUFOR Althea. Dugoočekivana i strateški izuzetno važna odluka za gašenje secesionističkih i iredentističkih ideja i očuvanje mira i stabilnosti”, poručio je Zvizdić na Twitteru. Naglasio je da bi to bila preventivna aktivnost u cilju očuvanja mira i stabilnosti u BiH, regionu i Evropskoj uniji.

Ali i ako dođu, to ne može vječno trajati, jer ćemo onda na kraju postati Kipar 2, a to nije rješenje.

Primarni cilj ReSTART-a je pronaći i okupiti sve građane koji žele normalnu tj. funkcinalnu državu BiH:

- prvi korak, da kao nova bosanska etnija naprave četvrtu komponentu vlasti

- drugi korak, kroz poluge sistema vlasti obezbijediti zaštitu svim građanima BiH, kako ne bi više bili žrtve etno-tor sistema

- treći korak, BOSANSKA NACIJA, kao osnova građanskog uređenja države BiH

10 Božijih zapovijedi:

5.) ‘’Ne ubijati’   ‘El-vesaja el-‘ašr’, sure El-En’am i El-isra – časni Ku’ran;

5.) ‘Ne ubij’   Izlazak 20, 2-17; vidi I Ponovljeni zakon 5,6-21 Biblija, Sveto pismo

Pouka deset zapovjedi: u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, mira nad ratom, svjetlosti nad tamom…