Nakon deset godinja izbivanja iz Gornjeg Šepka kojem se uvijek rado vraća Hasan Hadžić priča o vračanju života u ovo prelijepo mjesto, ali i Kozluk čuven po masovnom poslijeratnom povratku. Bili su to dani Fadila Bracike Banjanovića i entuzijasta koji su vjerovali da se život može vratiti u mjesta iz kojih su ljudi protjerani. Prerano nas je Bracika napustio a priča je zamrla. Za kratko, novi mladi lavovi su na putu da opet naprave čudo. Hasanova priča.

Naravno da se ovo “mladi lavovi” ne odnosi na mene i na Mirsada Terzića Terzu, počinje svoju priču Hasan. Bez obzira što smo ono ko neki važni junaci ove priče ,ovog malo neuobičajenog putovanja i putopisa kroz prošlost, sadašnjost i budućnost našeg zavičaja. I ma koliko se mi upinjali da dokažemo kako se mlađahno i poletno osjećamo. .A zaista se upinjemo. Tako ti se ovaj Terza, ničim izazvan, rašeputio na golu , eno, na slici se vidi, pokušavajući da se nametne makar ko golman, kad već u trčanju ozbiljno zapinje, pa da brani za tim koji ja pripremam za predstojeći Mundijal u Gornjem Šepku.

Nema šta on meni nije nudio od ića i pića, s ove i s one strane Drine, računajući na moj potanak karakter poguzije. Ali, u sportskim stvarima ja sam čvrst i nepotkupljiv: mogu igrati samo najbolji i najspremniji. Jeste mi Terza jedan od ponajbližih prijatelja, ali u nogometu mi ne može biti ni dodavač lopti.Eh, nekako sam morao započeti ovu priču o posjeti Gornjem Šepku, nakon toliko godina, na ovako opušten i relaksirajući način.

Valjda sam mahinalno htio za ovu priliku potisnuti duboke ožiljke pretužnih sjećanja na zadnje moje dolaske u ovo mjesto: Predzadnji put sam bio ovdje u nekoj povratničkoj akciji, prije više od deceniju, sa Fadilom Banjanovićem Bracikom kojeg više nema. Poslije smo imali sjajan doček kod dobrog Fehre, jednog od predvodnika povratka u ovo mjesto. A zadnji put sam tu bio na Fehrinoj dženazi. Bracika je otišao prerano, a Fehro još preranije.O njima sam s poštovanjem pisao i pisaću, a sada je ovo neka druga priča.

Jer, život se nastavlja, a desilo se nekako baš u ovo zadnje vrijeme da se u Kozluku, Skočiću i Šepku, u ovim našim mjestima - opustjelim, zamrlim, otpisanim od drugih, a posebno od nas samih - počinju osjećati neki ohrabrujući dašci života. O tome šta se to tako dobro “iza brda valja” ću malo kasnije. Da prvo kažem neku o tome kako je meni i Terzi, koji smo u nekim davnim godinama bili prisno vezani za Gornji Šepak, zastajao dah dok smo sa brijegova oko njega razgledali prelijepu panoramu ovog neodoljvo živopisnog i pitomog mjesta, a ispod Loznica i Drina – najopjevanija i, valjda, najvoljenija od svih rijeka na svijetu.

I kad sve to gledaš tako malo s odstojanja, ne možeš ni pomisliti da u tom dženetu na zemlji ima tako malo ljudi i života. Ago je jedan od rijetkih koga smo susreli. Bio je, zajedno sa pomenutim Fehrom, predvodnik povratka. Sliježe ramenima, stanje je takvo kakvo je, valjda bude išta življe i bolje. Zato se i on i svi drugi koje smo tokom obilaska Šepka susreli, iskreno raduju najavljenim događanjima krajem jula kada će se u ovim našim mjestima, uz veliko prisustvo naroda iz dijaspore, malo ozbiljnije “trgnuti” život.

I kad ćemo ko nekad, u vrijeme vašera i drugih okupljanja, svi ići svima.Cijelu priču pokrenuo je prošlog ljeta Terza kad je sa nama, svojim saradnicima iz Udruženja Kozlučke regije “Nova Svjetlost”, organizovao KOZLUČKE SUSRETE ’21. Bilo je tu i važnih kulturnih sadržaja, ali i narodne zabave. “Treslo se, drmalo se” do ponoći, što Kozluk predugo doživio nije. A bilo je, bogami, tu i Skočićana i mnogih drugih.A onda su ustali Mladi Lavovi iz skočićke i šepačke dijaspore, pa zatražili da se napravi nešto zajedničkim snagama, da se pored Kozluka, neki programi naprave u Skočiću i Šepku.

Ovi iz Skočića su se već istakli izuzetno uspješnom akcijom u pripremama za asfaltiranje puta kroz cijelo selo, što je dosad bila rak-rana, a odjednom se ciljelo selo pretvara u gradilište gdje se ruše ruševine starih i niču nove kuće. A onda su pokrenuli, rekao bih slobodno, istorijsku inicijativu – akciju za obnovu Kule Smail-bega Begzadića, koja je dugo bila simbol ovog mjesta, dok je nebriga bivše države, zub vremena i gramzljivost pojedinaca nisu zbrisali s lica zemlje.

Bilo je šta je bilo, i Mladi Lavovi se ne osvrću nazad, već odlučno idu naprijed, pa će krajem jula biti svečano polaganje kamen -temeljca za obnovu Kule, što je mnoge i izvan ovog kraja zadivilo. Tako je najbolji evropski muzičar u 2021. godini, Damir Imamović, rado pristao da svojim nastupom uveliča ovaj događaj. Razlog je svakako i to što je njegov djed, Zaim Imamović, klasik sevdalinke, ovjekovječio ovu kulu u pjesmi i na ploči “Pod Skočićem trava pogažena”.

Zato ispod ovog teksta moram ubaciti Damirovu pjsmu "Oj bosanske gore sniježne" gdje se pominje I nenadmašni sevdah pored Drine.Damir je osjetio koliko je važan ovaj duh zajedništva za vraćanje prijeko potrebnog daška optimizma u ovaj kraj, pa će istog dana, u večernjem programu, nastupiti i u Kozluku. Uz njega će bljesnuti i Prvo zvorničko pjevačko društvo “Izvornik” – ansambl koji je rado sluŠan i gledan širom Balkana. Biće tu i provjereni majstori sevdalinke iz Kozluka, te neke mlade zvijezde u usponu – iz BiH i dijaspore.Pored ovog festivala sevdalinke na kozlučkoj sceni će biti izvedena i hit komedija na Balkanu – duodrama “Prah”, sa izuzetnim glumcima – Gordanom Boban i Mirsadom Tukom, a reditelj je slavni Miralem Zupčević.

Ovom predstavom nas od srca časte Bosanski kulturni centar Sarajevo i direktor Jasmin Duraković. Hvala im puno!A biće tu još svašta iz kulture i umjetnosti, i cijeli program će biti precizno najavljen i objavljen na vrijeme, ali i Mundijal u Gornjem Šepku privlači sve veću pažnju. Čujem da ima interesa za učešće i iz Lukavca i mnogih drugih mjesta. Evo, na profilu Skočić Čaršija gledam kako se spremaju prelijepi dresovi ua učesnike, pa mi kao nekadašnjem zadrtom fudbaleru, i samom srce od miline zadrhti.Zaista su ovi Mladi Lavovi zaljuljali i uznijeli ovaj dio Podrinja.Zato ni malo ne čudi ni nabujali zanos našeg Terze. Ma, neka nastavi da se trudi i trenira, pa možda ga iduće godine stavim na klupu za rezervne igrače. Jesam ja principijelan i strog u sportskim stvarima, ali ne baš i bezdušan.