U traženju rješenja na rast cijena vlast dolazi do glupih mjera. Ubjedljivo na prvom mjestu je mjera o nultoj ( 0) marži. Iza toga idu ograničenja marži i ograničenja rasta cijena.

Piše: IZUDIN KEŠETOVIĆ   (za Ljudski.ba)

Koliko poznajem ekonomsko stanje u posljednih 50 godina to se nikada nije desilo. Sve krize od 70- tih godina 20 vijeka pa do posljene na početku 30-tih godina 21 vijeka su strukturalne naravi.  Rast cijena hrane i energenata je " porez na sirotinju".

U pravilu sirotinja je vlasti "posljednja rupa na svirali".  Vlast se bavila sirotinjom da bi se još više bogati obogatili.

Sjetih se svog profesora Dragoljuba  Nešića. Učio sam Političku ekonomiju iz njegove knjige. Slušao sam predavanja iz predmeta " Ekonomske doktrine". I onda tih 70 - tih godina bila je aktuelna kriza u Čileu, državi u Južnoj Americi. Dobio sam temu, da obradim i prezentiram, o uzrocima krize u Čileu pod vlašću  Salvatora Allendea i njegovo svrgnuće od strane generala Pinočia.

Od tada do danas se u svijetu malo šta promijenilo. Svijet Južne Amerike se preslikao na prostor Balkana. Oligarhi i kriminalci postavljaju pravila života. Briga o narodu je lažna. Rat im je sredstvo za pljačku. Zato priča o rastu cijena i maržama je obična glupost.

Odgovor je uvijek bio u vlastitoj strategiji razvoja. Hrane i energenata na ovom Balkanskom prostoru može biti ne za 20 miliona stanovnika. Može biti za najmanje 100 miliona stanovnika. Toga nema, jer na ovim prostorima vlada južnoamerički model ekonomije.

Za razliku od njega postoji tzv.skandinavski model ekonomije. U teorije inflacije ova dva modela se izučavaju u okviru teorije troškova inflacije. S toga danas na ovom prostoru Balkana ne treba pronalaziti " rupu u saksiji" . Sve se zna. Narod zna. Vlast pravi narod budalom i govori gluposti.