Poljoprivrednici u Federaciji BiH traže da u budžetu FBiH za 2023. godinu za poljoprivredu budu planirana 202 miliona KM, umjesto predloženih 160 miliona KM. Jedan od razloga je između ostalog otkupna cijena mlijeka od 70 feninga što nameće pitanje ko se bogati ako je u to isto mlijeko u prodavnici skoro 3 KM.

Piše: ERNAD METAJ           (Ljudski.ba) 

U svijetu dominira jedno pitanje. Hoće li hrana biti još skuplja. Hoće! Nakon posljednjeg odlaska u prodavnicu barem kod mene nema dileme. Teško je ne primjetiti kako se skoro svakodnevno mijenjaju cijene ispod artikala. Stalno rastu. Neki proizvodi su poskupili i preko 100 posto. Volim mljevenu puretinu, ali nisam je uzeo, 11 KM za oko 500 grama činilo mi se bezobrazno skupim.

Ali mora čovjek nešto jesti. Kraća kupovina uz nezaustavljive komentare kako je sve poskupilo. Brzo je završena. Gledam u kasu i cifru od 97 maraka. Gledamo se supruga i ja, oklijevanmo ko će platiti, a znamo da je svejedno. Ima keša u novčaniku, ali nekako se čini lakše ukucati pin kartice, nego se odvojiti od novčanica iz novčanika.

Šutimo do izlaza. Onda ja konstatujem da u te dvije kese imamo dva solidna ručka. Jebi ga ne može djetetu uskratiti voćku i poneki slatkiš. 
Jutros mi na laptopu iskočiše slike sa sajma hrane u Njemačkoj. Na prvi pogled na Zelenoj sedmici u Berlinu, koja je počela ovog petka, sve izgleda kao i obično: ovdje se može hranu „mirisati, vidjeti, osjetiti, probati, uživati”. Tako sajam opisuje predsjednik Njemačkog seljačkog saveza Joachim Rukwied.

1.400 izlagača iz 60 zemalja predstavljaju se, nakon dvogodišnje pauze zbog pandemije, ponovo na sajmu agrarne i prehrambene industrije. Među njima je oko 975 izlagača iz Njemačke i 425 iz inozemstva. Tokom deset dana trajanja sajma stotine hiljada posjetitelja će podno berlinskog Funkturma moći probati bogatu kuharsku ponudu te uživo vidjeti krave, ovce, konje. Pomislim, sve ćemo više gledati i mirisati.Na to upučuije i dilema organizatora sajma i poljoprivrednika koji izlažu hranu.

Iza blještave fasade sajma u Njemačkoj kriju se, međutim, velike poteškoće prehrambene industrije i pitanje koje lebdi u zraku: Hoće li hrana biti još skuplja?

„Izazov nije još nikad bio tako velik nakon Drugog svjetskog rata”, dodaje Christian von Boetticher, predsjednik Saveznog udruženja njemačke prehrambene industrije.

Proizvođačima, a onda na kraju i kupcima, život zagorčava prije svega rast cijena energije, sirovina i gnojiva. Već 2021. su cijene žitarica i drugih sirovina bile visoke zbog slabe žetve u Sjevernoj Americi i Evropi, podsjeća Christian von Boetticher, predsjednik Saveznog udruženja njemačke prehrambene industrije.

„Uz to je došlo do poremećaja u lancima opskrbe izazvanog korona-pandemijom i ratom u Ukrajini.

Procjena je da hrana tokom 2023 neće biti jeftinija, a Nijemci su osjetili i promjenu navika kod potrošača. kupuje se što je najjeftinije. Sve je više vijesti da se hrana masovno krade.

Vratimo se u BiH.Predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije Savo Bakajlić nije optimističan kada je riječ o sniženju cijene brašna, iako su cijene goriva u padu.

Bakajlić je naveo i da pšenice ima dovoljno te da je cijena hljeba nerealno visoka.

"Hljeb je preskup na osnovu cijene pšenice, mi smo na to apelovali i u periodu žetve. Hljeb ne treba da bude skuplji od 1,20 KM naspram cijene pšenice, a oni su ga napuhali. Cijena je sve viša, a gramaža hljeba sve manja", kazao je Bakajlić.

Iz Udruženja potrošača su više puta ukazivali na apsurdno ponašanje i konstatovali da je nevjerovatno kako se cijene nafte i goriva prate kada idu prema gore i obavezno koriste kao razlog za poskupljenja, dok se potpuno ignorišu kada padaju i kada bi, po logici, trebalo da se snize i cijene osnovnih životnih namirnica, kao i drugih proizvoda koje svakodnevno koristimo.

Meso je postalo luksuz. Kupujemo ga na grame, da zamiriše u krompiru i riži koji su još mnogima dostupni. Čini mi se da nismo svjesni onoga što nam se događa. Ponašamo se kao žaba koju su odlučili kuhati u vodi. Navikavamo se na promjene, a kad shvatimo bude kasno. Šta nas briga još uvijek se možemo hraniti političkim pozivima na narodni, ili građanski bunt kojim bi branili njihove fotelje. Njihove plaće prate poskupljenja, a naše je da navijamo i kako ne bi čuli crijeva koja zavijaju..