Kao član Nadzornog odbora DB-a Schmidt je tokom 2019 godine zaradio 17.700 eura, 2020 godine 22.700 eura, 2021godine 35.400 eura....

Piše: EDIN OSMANČEVIĆ (Ljudski.ba)

Slobodna Bosna je u svom izdanju od 27 novembra objavila tekst u kome Christian Schmidt zbog sukoba interesa nije smio biti izabran na funkciju visokog predstavnika. Članak je potkrepljen nepobitnim činjenicama koje dokazuju da je Christian Schmidt svega tri godine prije dolaska na funkciju visokog predstavnika u BiH bio član Nadzornog odbora Njemačke razvojne banke (Kreditanstalt für Wiederaufbau -KfW)  s poslovnim operacijama u BiH i to u razdoblju 2014-2018. Christian Schmidt je došao u OHR gotovo direktno iz Nadzornog odbora KFW, u vrijeme kada ova banka ima vlasnički udio u banci indirektno povezanoj s Miloradom Dodikom, velika ulaganja u elektroprivredu pod kontrolom Dragana Čovića i ambicije ali i probleme s Elektroprivredom BiH o čijoj upravi Schmidt nametanjem vlade FBiH direktno odlučuje. Sukob interesa u kojim se nalazio neupitno ukazuje da na poziciju visokog predstavnika nikad nije smio biti niti imenovan.

Christian Schmidt je sjedio od 1 aprila 2019 do 30 aprila 2022 u Nadzornom odboru  giganta Deutsche Bahn AG (DB), nacionalne željezničke kompanije Njemačke, koja se smatra drugom po veličini  transportnom kompanijom na cijelom svijetu. Ono što je zanimljivo, DB ima 100 %  kontrolu nad kompanijom „Arriva“ kojoj su Hrvatska i Srbija strateška tržišta. Arriva je u Hrvatskoj „završila“ poslove  u Osijeku, Karlovcu, Požegi, Cresu, Otočcu, Gospiću, Slunju, Rugvici, a u Srbiji u Požarevcu, Novim Banovcima....

Kao član Nadzornog odbora DB-a Schmidt je tokom 2019 godine zaradio 17.700 eura, 2020 godine 22.700 eura, 2021godine 35.400 eura....

Opravdano je pitanje koje mi kao građani BiH s pravom trebamo postaviti  da li je visoki predstavnik imao određene „dugove“ u Hrvatskoj i Srbiji. Schmidt takođe pripada desnoj Christlich-Soziale Union in Bayern CSU, koja tradicionalno ima dobre odnose sa Hrvatskom, što otvara sumnju da je naklonjen interesima Hrvatske ili desnog nacionalističkog HDZ-a. Njegovo odlikovanje redom Ante Starčevića dodatno podupire ovu percepciju. Donacija Republike Hrvatske Evropskom sudu za ljudska prava u iznosu od 100.000 eura neposredno pred drugostepeni postupak upućuje na zaključak da se radi o postupku podmićivanja suda kako bi se  oborila presuda „Kovačević“.

Posebno je indikativno ponašanje visokog predsjednika  nakon što je   angažovao najskuplju britansku advokatsku kancelariju Blackstone Chambers kako bi intervenirao u predmetu „Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“ pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP). Slaven Kovačević je, kao Bosanac i Hercegovac, tužio BiH jer ne može da odlučuje o izboru člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda niti može biti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Evropski sud za ljudska prava je u svojoj presudi od 29. augusta  2023 godine naložio da ”Bosna i Hercegovina (BiH) bi trebala biti jedna izborna jedinica, a građani mogu glasati za kandidata za člana Predsjedništva BiH nezavisno od toga kojem narodu pripada i u kojem entitetu živi. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH birali bi se među pripadnicima naroda sa teritorije cijele države, a ne samo njenih pojedinih dijelova.”

U slučaju Kovačević  Schmidt je nastupio kao  „prijatelj suda“ (amicus curiae) pružajući  sudu informacije o političkom kontekstu u BiH i potencijalnim posljedicama presude. Ovaj potez izazvao je mnoge kontroverze, posebno zbog nejasnoća oko izvora finansiranja angažmana gore spomenute advokatske firme. Zastupnica u Evropskom parlamentu Tineke Strik pozvala je Schmidta da javno objavi ko finansira ovaj angažman, ističući da bi bilo neprihvaljivo ako ga plaća treća strana sa interesom u ishodu slučaja.

Jedan čitav niz intervencija koje je sproveo  izravno pokazuje da je Christian Schmidt svjesno radio na  stvaranju preduslova  kako bi se  država Bosna i Hercegovina mogla žaliti na presudu Kovačević. Intervencijom OHR-a od 2.10. 2022 omogućeno je krojenje vlasti po mjeri HDZ-a i time je praktično dat alat u ruke toj političkoj struji da na ovakav aktivan način radi protiv presuda Evropskog suda za ljudska prava, a sve u interesu cementiranja etnonacionalnog ustroja Bosne i Hercegovine, posredno i zaustavljanja njenog evropskog puta. Intervencijom u izbornoj noći ne samo da je prekršio sve norme demokratije i obesmislio same izbore, već je upravo stvorio i osigurao uslove da dođe do žalbe na presudu u slučaju Kovačević. 

Tri nastupa , dobro koordinirana između tobožnje agentice BiH Monike Mijić, agentice Hrvatske te Schmidtovog advokata  koje je trajalo ukupno 90 minuta obilježila su  visok stepen suglasnosti svih aktera  dok je za izlaganje Slavena Kovačevića, Azre Zornić i Josepha Marka bilo raspoloživo svega 30 minuta. Takođe se postavlja logično pitanje kako je moguće da se u timu tužene strane nalazili uglavnom predstavnici HDZ-a a da se nije nalazio ni jedan Bošnjak a kamoli Bosanac?

Nesporno je da tužena strana u drugostepenom postupku nije ponudila ni jedan pravni argumenat koji Sudu za ljudska prava  nije već bio poznat u prvostepenom postupku ali i činjenica da visoki predstavnik aktivno učestvuje u podjeli države Bosne i Hercegovine u dogovoru sa koalicijom Plenković-Vučić.

Bosna i Hercegovina može biti samo država jednakih i ravnopravnih građana na cijelom svom teritoriju tako što će se implementirati svih 6 presuda Evropskog suda za ljudska prava o ugroženosti građanskog prava u Daytonskom ustavu.

Kao građani Bosne i Hercegovine moramo biti spremni da se svim pravnim i demokratskim sredstvima odupremo svakom pokušaju dezintegracije države!