- Pokušat ću objasniti svoje stavove u vezi sa ovom, vjerovatno najvažnijom, donekle i aktuelnom, temom u ovom momentu. Ona može biti prekretnica za Bosnu i Hercegovinu (nek vas ne zavaraju pozitivni procesi koji se trenutno dešavaju i to je plod ‘nečijeg’ nesebičnog rada, sigurno ne vlasti. Ipak ništa još nije gotovo).

Pišew: SUAD ĐOZIĆ, ReSTART BiH  (za Ljudski.ba)

- ‘Bošnjak’ je opšte-prihvaćeni naziv za ETNIČKU skupinu, koja čini preko 50% stanovništva u BiH;

- ‘Bosanac’ je NACIONALNA pripadnost koju tek trebamo, kao Amerikanci, da postignemo i njoj pripadaju sve etničke skupine, koje u Bosni i Hercegovini žive.

- To ne znači da mi već sada nismo Bosanci i da to tek trebamo da postanemo. To spominjem samo u kontekstu stvaranja nacionalnog identiteta u političke svrhe, koji treba da posluži za stvaranje jednog drugačijeg političkog ambijenta, jednog drugačijeg sistema od ovoga koji živimo 30 godina. Jer kada su Amerikanci, Švicarci, Belgijanci, Australci, Kanađani… stvorili nacije, kako bi ih izdigli kao primarno, da bi izjednačili ljudska prava svih građana, tek tada su dobili građanski model uređenja tih država. Etnije, religije… i svi drugi identiteti u modernoj državi su sekundarni i nikada se ne postavljaju u poziciju nadređenog građanskim i svim drugim ljudskim pravima.

- U ovom tekstu se neću baviti, kao moj uvaženi profesor i imenjak sa tim ‘šta je starije koka ili jaje’, ali ne želim se slijepo i bezuvijetno vezivati isključivo za Bošnjaštvo. Mene trenutno ne zanima da li je kralj Tvrtko I. nosio epitet bosanski. Također, tekst neće bacati fokus na to da li je za stanovnike Bosne i Hercegovine najprihvatljiviji naziv Bosanac i da li nas svi u regionu i šire zovu Bosanci. Da li svakog Slobodana i Jelenu u Beogradu i Nišu zovu Bosancima, a Antu i Maru u Zagrebu ili Dubrovniku, moguće i Hercegovcima.

- Nikada nisam ni pomislio da negiram bošnjaštvo (i sam sam se na posljednjem popisu tako izjasnio), ali ni srpstvo i hrvatstvo… jer polazim od osnovnog ljudskog prava da svako sebe treba etnički, vjerski, pa i rodno doživljavati kako god želi (već sam objavio tekst u kojem stoje godine od kada su sebe počeli tako zvati). Drugim riječima, ako neko želi da bude Srbin, Bošnjak, Hrvat ili Eskim, ko sam ja da mu govorim da nije i da je samo i isključivo Bosanac. Isto kao kada bi Talijanima koji su oduvijek naseljavali Istru, nametali da su Hrvati ili Sandžaklije-Bošnjake i vojvođanske Mađare tjerati da budu Srbi. Mada recimo u Turskoj se Ataturk, nakon raspada Osmanskog carstva, ipak odlučio da plemena i etnose natjera da postanu Turci i na taj način je nacionalno pitanje riješio relativno brzo.

- Ali stavljanje svih etničkih skupina pod jedan nacionalni kišobran i kod nas nema alternativu. A da li ćemo da sebe nazovemo Bosancima što je prirodno (sve države svijeta vežu ime nacije za ime države) ili Eskimima to za ovaj tekst nije najbitnije. Ono što je bitno, to je, da postojeći etno-tor sistem ide u smijeru novih ratova i stvaranja nove Gaze na prostoru Sarajevsko-Zeničko-Tuzlanskog pašaluka.

- Jačanjem (cementiranjem) etno-tor sistema sa udovoljanjem Čoviću u omeđivanju i konačnoj administrativnoj podjeli države, je jako pogrešan smjer i služi isključivo za zadovoljavanje, trenutnih, ličnih i stranačkih materijalno-foteljaških apetita. Spomenik takvom načinu razmišljanja je aparthejd nazvan – ‘Dvije škole pod jednim krovom’ koji su napravile HDZ i SDA uz monitoring OSCE-a i OHR-a. To, vjerovali ili ne, i danas postoji na prostoru u 15 opština u Bosni i Hercegovini i nigdje više na svijetu.

- Izgradnja nacije u BiH je prirodan, ali i ne baš tako brz proces, kao što se recimo odigrao u SAD-u, gdje su jednom odlukom riješili (ipak konstitutivci su pustili debelo korijenja, velike pare su u igri). Ipak, krajnje je vrijeme da ga neko otpočne. Ako do sada, nakon Benjamina Kallay-a, koji je istu stvar pokušao sa Bošnjaštvom, kao nacionalnom odrednicom, 1886, niko se nije aktivno politički time bavio, ReSTART BiH hoće!

- Ono što primjećujem, veliki otpor toj temi, kod Bošnjaka (moguće i zbog različitih interpretacija ove važne teme), jer oni se kao plaše podjele na Bošnjake i Bosance. Po meni, problem bi bio, ako se (u samom početku) ne bi podijelili. Jer ako bi se svi Bošnjaci pored nacionalnog i etnički izjasnili kao Bosanci, imali bi identičan etno-tor sistem. Niko ne bi imao potrebu da mijenja Ustav svetog trojstva. I dalje bi imali tročlano Predsjedništvo. I dalje bi imali pet srpskih, pet hrvatskih i pet - tada bosanskih ruku u Domu Naroda BiH. I dalje bi imali grobara svih zakona. Formu bi promijenili, a suština bi ostala ista. Nije Bošnjak nego Bosanac.

- Ako pak razmišljamo politički zrelije, ne bih kao Turska nikoga tjerao ni na što, svi bi i dalje ostali ono što žele. Na taj način bi ispoštovali naše prvo načelo o ljudskim pravima, da bez obzira na historijske fakte, budemo ono što u ovom trenutku želimo. Ali bi krenuli da razvijamo nacionalni Bosanski identitet kao primarni, jer tako ćemo najbolje zaštititi građanska i sva druga ljudska prava. Taj proces će kako rekoh biti spor, ali bitno ga je otpočeti.

- I neće se samo Bošnjaci u početku dijeliti po etničkom opredjeljenju. Srbi i Hrvati će također ići u tom smjeru. Istina, Bošnjaci najviše. A zar to nije prirodno, iz pozicije postkonfliktne zemlje, koja je pod ogromnim uticajima sa strane i logično. U Njemačkoj, doseljenici iz drugih država čine 21% (Turci su najmnogobrojniji). Na 81,5 milion stanovnika, 17,1 miliona nisu Nijemci (ima ih kao 6 x BiH). I ko ima veću odgovornost za državu i društvo, Nijemci ili recimo Turci. A ako nećemo doseljenike smatrati domicilnim (mada su tu generacijama), da uzmemo primjer Jugoslavije, gdje je najmnogobrojniji narod imao i najveću odgovornost za procese unutar države. Srbi su propustili šansu da razvijaju Jugoslovenstvo, a vidjeli smo rasplet. Da li Bošnjaci smiju sebi dozvoliti taj luksuz da ponave njihovu grešku?

- A sada ono što je najbitnije za ovaj tekst, poenta svega. Kako doći do bosanske nacije, a na taj način i do građanskog modela uređenja države, kao jedinog funkcionalnog u kojem svi građani imaju jednake privilegije, ali i odgovornosti? Do toga neće doći guranjem Evropskoj uniji ‘pod nos’ presuda njihovog suda za ljudska prava. To su valjda i najveći idioti među nama shvatili! Jer provođenje presuda znači promjena Ustava, a to u ovakvim okolnostima, nikada, zapamtite nikada, se neće dogoditi. Jednostavno zato, jer to ni jedna strana, iskreno ne želi!!!

- Šta ako Bošnjaci svojim primjerom prvi krenu se izjašnjavati i nacionalno i etnički kao Bosanci? Volio bih da mi neko objasni šta to oni gube u političkom smislu. Jer da u BiH živi 90% Bošnjaka, ali i da ih ima 10% kao što Hrvata trenutno ima, oni gledano u političkom smislu (a taj i jeste bitan, zbog njega je rat i počeo) imaju svega 33% vlasti na državnom nivou, a 50% na entitetskom. Znači POENTA I JESTE da u početku imamo razbijanje Bošnjaka na dvije komponente. I svako ko priča protiv takve podjele u stvari (ne)svjesno radi za SANU projekat.

- Zašto? Zato što je to jedini put razbijanja ovog nametnutog sistema svetog trojstva, tj. Etno-tor sistema. Ta paradigma se može promijeniti samo onda, kada bude narušen omjer tri većinska naroda i kada bude četvrta grupacija, koja nije lažno konstitutivna. Inače politika će se zauvijek vrtiti oko etničkih pitanja, a etnomafija ubirati plodove naše političke nezrelosti kakve nigdje nema u Evropi.

- Hajde da se malo igramo procentima. Ako bi se prije novog popisa odradio dobar marketing za bosanstvo, recimo da od 50,1% Bošnjaka, 15% njih se etnički izjasne kao Bosanci. Od 15,4% Hrvata, 4,3% njih se recimo etnički opredijeli kao Bosanci (Vareš, Tuzla, Žepče, Sarajevo, Travnik, Novi Travnik, Zenica, Busovača…). Jer mnogo lakše bi se u političkoj raspodjeli po institucijama uvalili u fotelje kao Bosanci, nego sa Čovićem, koji je fokus bacio na zapadnu Hercegovinu. Obzirom da je općepoznato da neki Srbi su i pored svih prijetnji, ucijena, pa i mlaćenja izašli na referendum i glasali za nezavisnu BiH. I kod njih imamo situaciju zasićenja diktaturom u ‘Dodikistanu’. Gotovo da sam siguran da od 30,8% Srba, njih barem 6,8% će se ako ništa drugo iz pragmatičnih i patriotskih razloga kao i pojedini Hrvati izjasniti za Bosanstvo po etničkom identitetu. ‘Ostalih’ je svakako bilo 3,7% i za njih je logičan slijed da se izjasne kao Bosanci.

- Po toj teoriji, Bosanaca nakon prvog narednog popisa bilo bi 30%. Nek sam pogriješio i prebacio za 10%, pa nek Bosanaca bude 20% po etničkom opredjeljenju. To je opet više od konstitutivnih Hrvata kojih danas ima mnogo manje nego ih je bilo na posljednjem popisu, a kao što znamo oni imaju 33% vlasti na državnom i 50% vlasti na entitetskom nivou.

- Nakon što se završi novi popis, Ustav bi se morao mijenjati sa novim ‘Dejtonom’, odnosno prilagođavati novonastaloj situaciji.

Tada bi imali jedan od ovih scenarija:

- Dom Naroda BIH u kojem danas imamo 5 Srba, 5 Hrvata, 5 Bošnjaka, dobio bi i 5 Bosanaca. Popis ili Ustav bi diktirali koliko Bosanaca bi bilo iz jednog, a koliko iz drugog entiteta.

- Ustav bi se odmah pravio po modelu građanskog uređenja države, jer broj četiri bi sve obesmislio i tada bi kao i sve druge države došli do priznanja nacije, u našem slučaju Bosanske.

- Zaključak: Samo, deklarativno nacionalno izjašnjavanje, u političkom smislu ničemu ne služi. Bez ukidanja etno-tor sistema nama nema napretka! Jer forma nije važna, Bosanac, Bošnjak ili Eskim. Bitna je suština, a suština je da na ovaj način otmemo etno-mafiji državu iz ruku, kako oni svojim blokadama ne bi više mogli raditi na njenom raspadu.

P.S. Poruka skeptičnim Bošnjacima. Sada u vlasti na državnom nivou, ima vas 33%, sa Bosancima će biti 50%. Na entitetskom nivou vas ima 50%, sa Bosancima će biti 66%.

P.P.S. Bošnjaka i Bosanaca će (ako se bude radilo na tome) na prvom narednom popisu biti 65% stanovništva Bosne i Hercegovine, što je i normalno. Jer prije Benjamina Kallay-a i bosanski katolički fratar Antun Knežević, ali i pravoslavac Gavrilo Vučković su zagovarali da smo svi jedna nacija. BOSANSKA!